VIDIMO LI SVI JEDNAKO? 
----------------------------

OPTIČKE VARKE 

Optičke se varke temelje na neispravnoj percepciji neke slike. Neke su optičke varke uzrokovane nasavršenošću naših osjetila, primjerice tromost oka, a druge su uzrokovane radom našeg mozga. Ponekad nam se čini da je nešto ravno, a zapravo nije, da je jedan predmet veći od drugog, a zapravo su jednake veličine ili da na slici postoji kretanje kojega zapravo nema. 

Je li dulja bliža ili udaljenija žuta linija? Ili su jednako duge?  

   
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/02/Ponzo_illusion.gif 
 
 
Slike su potpuno statične. Mislite li i vi isto? 
 
    
 
https://d19p4plxg0u3gz.cloudfront.net/7d40a740-928f-11eb-b6bb-0242ac120012/v/ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd/768x432-ba054e7c-9d09-11eb-870c-cedfb09875dd.webp?v=kooum960 
 

 
VIDITE LI PATKU ILI ZECA? 

Kod ovakvih optičkih varki promatrači uglavnom primijete jedan oblik, a drugi uoče tek kada im se kaže da on postoji. 
Patka gleda ulijevo, a zec udesno. 

https://slatkisvijet.com/images/2016/11/opticke-iluzije-za-djecu-7.jpg 

Izbroji crne točkice. 

 
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTaSbvQnnj2Ey6EXVVwzXDeQcNqu1bxVaABeg&usqp=CAU 
 

Jesu li kutovi na donjoj slici zaista pravi kvadrati? Jesu li stranice paralelne, a kutovi pravi? Provjeri! 

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/02/Ponzo_illusion.gif 

KOJE BROJEVE VIDIŠ?   

IMAŠ LI MOŽDA DALTONIZAM? 
 
 

https://www.radio-banovina.hr/wp-content/uploads/2015/01/test-za-daltonizam.png 

Daltonizam je uobičajen izraz za poremećaj prepoznavanja boja. Daltonisti ne raspoznaju nijanse zelene ili crvene boje zbog nedostatka zelenog ili crvenog pigmenta u osjetilnim stanicama mrežnice (unutarnja ovojnica oka s vidnim stanicama). Ovaj je poremećaj prvi opisao engleski znanstvenik John Dalton na temelju vlastitog iskustva, jer je i sam imao problema s prepoznavanjem boja. Ova je nepravilnost  nasljedna i postoji od rođenja. Prenosi se s roditelja na potomstvo kao i druga nasljedna svojstva koja određuju tjelesne osobine pojedinca. Daltonizam se češće pojavljuje u muškoga spola (8%) nego u ženskog (1%). 

GLAUKOM, ŠTO JE TO? 

Glaukom je bolest vidnog živca koja nastaje kao posljedica poremećenog protoka tekućine kroz oko.  Zbog zadržavanja tekućine u oku raste očni tlak koji pritišće živčana vlakna vidnog živca i on zbog toga postepeno propada. Kao posljedica njegovog propadanja javlja se oštećenje vidnog polja odnosno nastaje bolest koju zovemo glaukom.  
U početku su oštećenja mala i događaju se na periferiji vidnog polja, tako da oboljele osobe imaju dobar centralni vid, a periferni vid im se sužava (tzv. tunelski vid). Ako se takvo stanje ne otkrije na vrijeme i ne lijeći, može završiti sljepoćom. 
   
    (promjena vidnog polja kod glaukoma) 
https://www.vasezdravlje.com/sites/www.vasezdravlje.com/files/articles/68be04a358c849cd104dd63a560a4024.jpg 
 
Zbog bezbolnih, trajnih i gotovo neprimjetnih oštećenja koje uzrokuje na oku, glaukom je prozvan „tihim ubojicom vida“ i drugi je uzročnik sljepoće. Iako se od nekih vrsta glaukoma može oboljeti u svakoj životnoj dobi učestalost se obolijevanja povećava s godinama. Od ove bolesti pati oko 1% ljudske populacije, a češće se pojavljuje kod žena.  
 

SIVA MRENA ILI KATARAKTA 
 

  
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT6ykDhtfRoGKaw4FxGHYAO7r7JAaS3HtomFQ&usqp=CAU 

Siva ili staračka mrena jedna je od najčešćih bolesti oka s kojom se suočavaju osobe starije životne dobi. Često se upotrebljava i latinski naziv katarakta koji označava slap, budući da osobe koje imaju mrenu vide kao kroz slap, odnosno nejasno kao da gledaju kroz mlaz vode. Zamagljen vid otežava svakodnevne aktivnosti kao što su vožnja, gledanje televizije ili čitanje. Razvoj sive mrene ne uzrokuje bol u oku. Siva ili staračka mrena najčešće je posljedica starenja očne leće. To je prirodni proces kao što je pojava sijedih vlasi ili bora na koži. Taj proces uglavnom nastaje postupno tijekom nekoliko godina. 

Simptomi i znakovi zamućenja očne leće: 

KAKO VIDE PTICE? 

Neke ptice mogu istovremeno promatrati dva predmeta što im omogućava postojanje dvije žute pjege, mjesta na mrežnici gdje su vidne stanice jako gusto raspoređene. 
Na mrežnici imaju i dvije vrste vidnih stanica, čunjiće i štapiće. Čunjići im omogućavaju da vide boje, a štapići da vide oblike. Dnevne ptice imaju u svom oku više čunjića, a noćne više štapića. 
Za razliku od ljudi koji u svom oku imaju tri vrste čunjića, onih osjetljivih na zelenu, plavu i crvenu svjetlost, kod ptica postoji i čunjić osjetljiv na ultraljubičastu svjetlost. 
Dobro prepoznavanje boja im je važno zbog pronalaženja hrane (kukaca, bobica, sjemenki). Crveni cvijet mogu vidjeti čak sa udaljenosti od 1,5 km. Upravo to svojstvo i sokolima i drozdovima olakšava preživljavanje jer im olakšava pronalazak hrane. Sokol  glodavce pronalazi pomoću njihove mokraće koju vidi kao UV svjetlost, a drozdovi prepoznaju UV zrake koje se reflektiraju u bobicama.  

SIVI SOKOL DROZD CIKELJ 
http://durango.hr/wp-content/uploads/2015/06/sivi-sokol.jpg  
https://www.plantea.com.hr/wp-content/uploads/2016/02/drozd-cikelj-1.jpg  
           
Ptice mogu puno bolje i brže primijetiti brze pokrete, pa time na njih i reagirati. Jastreb, primjerice može loviti plijen kroz šumu i pri tome vrlo vješto izbjegavati grane i druge objekte. 
Ptice primjećuju i kretanje Sunca i zviježđa što im pomaže u migracijama.  
Većina ptica, kao i čovjek ima binokularni vid, vid pri kojem se oba oka koriste zajedno. Prednost takvog vida je mogućnost preciznog određivanja udaljenosti, a nedostatak što obuhvaća vrlo uzak vidokrug. Ovakav je vid naročito dobro razvijen kod grabljivica. Grabljivice se odlikuju i velikom oštrinom vida koja je omogućena postojanjem velikog broja vidnih stanica na njihovoj mrežnici, primjerice sokol ih ima 65000 na mm2, a čovjek 38000. Ako neki predmet vidimo jasno na 20m udaljenosti, jastreb ga jednako oštro vidi s udaljenosti oko 100 metara.  
Ptice pjevice, golubovi i neke druge ptice imaju oči sa strane, pa je njihov vid monookularan. To znači da relativno loše procjenjuju udaljenost predmeta, ali da imaju širok vidokrug. 
 
 

VIDI LI SOVA DANJU?  

 
 
https://www.zgkult.eu/wp-content/uploads/2018/10/Sova.jpg 

Očna jabučica sove ima oblik cijevi čime postiže bolji, gotovo teleskopski vid, a može i izrazito jako raširiti zjenice, čime osigurava ulazak veće količine svjetlosti u oko. Ove prilagodbe joj pomažu da može primijetiti plijen na velikoj udaljenosti i pri slabom svjetlu. U potpunom mraku ne vidi već se u lovu služi svojim izuzetnim sluhom.  
Udaljene predmete noću vidi i do 100 puta bolje od ljudi, ali predmete bliže od 10 centimetara uopće ne vidi. Kako imaju malo vidnih stanica osjetljivih na boje većina sova vidi crno – bijelo.  Zbog izuzetno dobro razvijenog noćnog vida vjerovalo se kako sove danju ne vide, no naprotiv i danju im je vid bolji od ljudskog.  
Imaju izuzetno velike oči u odnosu na veličinu glave. Ljudske bi oči u tom omjeru bile velike poput naranče. 

OČI KAMELEONA 

Jedine životinje koje svako oko mogu pokretati zasebno. Neobičnu pokretljivost očiju omogućavaju im složeni mišići, a ispupčene oči osiguravaju vidno polje od 342°. „Mrtvi kut“ od samo 18° nalazi im se iza leđa. Način na koji koriste oči pri lovu plijena jednak je kod svih vrsta kameleona. Oni najprije svakim okom zasebno  istraže okolinu u potrazi za plijenom, a kad ga pronađu fokusiraju ga s oba oka. 

Više na:  https://www.youtube.com/watch?v=KaNzChBiOLM 

OČI PAUKA SKAKAČA 

http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/01_aa_kalendarium/2013/05_may/18/pauk-skakac.jpg 

Pauk skakač, zahvaljujući posebnoj građi svojih očiju može s velikom preciznošću odrediti udaljenost pojedinih predmeta i točno procijeniti koliko daleko treba skočiti.  

 Da bi odredio koliko je udaljen od nekog predmeta, pauk skakač koristi svoja dva velika srednja oka. Svako od ta dva oka ima četveroslojnu mrežnicu. Donja dva sloja reagiraju na zeleno svjetlo, no slika je oštra samo na jednom od njih, dok je na drugom zamućena. Što je slika mutnija na tom drugom sloju, to je predmet bliže paukovom oku. Zahvaljujući tom jednostavnom principu pauk može točno odrediti koliko daleko treba skočiti kako bi uhvatio plijen. 

VIDE LI BESKRALJEŽNJACI BOJE?   
    

Mnogi beskralješnjaci imaju sposobnost vida u boji. Percepcija boja započinje posebnim stanicama na mrežnici koje sadržavaju pigmente osjetljive na različite valne duljine. One nastali podražaj šalju u dio mozga u kojemu se nalazi centar za vid. Pčele i bumbari posjeduju trikromatski vid, koji nije osjetljiv na crveni dio spektra (za razliku od ljudi), već na ultraljubičasti. Leptiri roda Papilio, primjerice, posjeduju šest tipova fotoreceptora pa se smatra da imaju čak i pentakromatski vid. Najkompleksniji vid boja nalazimo kod vabića (Stomatopoda – ustonošci)) koji imaju do dvanaest različitih tipova receptora. 
 

 
https://proleksis.lzmk.hr/slike1/xxk1155.JPG 

Vabić ili kozorepac je grabežljivi rak dug do 20 cm. Nastanjuje pjeskovita i muljevita dna Sredozemnog mora na dubini od 20 do 100 metara. Česta je vrsta i u Jadranu. 
 

 
ŠTO VIDE BILJKE? 

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQBnq8x4Cyfxdco-Af1wNr3AUnYh7Dn2zWijg&usqp=CAU 

Kao i mi, vide svjetlo. Za razliku od nas koji fotoreceptore imamo u očima, one ih imaju u svojim stabljikama i listovima. Razlikuju crvenu i plavu boju, a mogu vidjeti i valne duljine, ljudskom oku nevidljive, u crvenom i ultraljubičastom dijelu spektra.  
Svjetlosni receptori koje se nalaze u membranama stanica u vrhu stabljike (fitotropini) detektiraju plavu svjetlost, koja biljci govori iz kojeg smjera svjetlost dolazi. Kako biljka procesom fotosinteze sama sebi proizvodi hranu uz pomoć svjetla, biljka zahvaljujući spomenutim fotoreceptorima zauzima  optimalan položaj za njegovo korištenje. Isti fotoreceptori osim što uzrokuju savijanje biljke prema izvoru svjetla utječu i na kretanje kloroplasta (tjelešca u kojima se vrši fotosinteza) unutar stanice.   
Crveno svjetlo biljke vide pomoću receptora u svojim listovima (fitokromi). Različite valne duljine crvenog spektra biljci govore koliko dugo svjetlo traje, dakle je li dan ili noć. Isto tako omogućavaju biljci da „izmjeri“ koliku količinu svjetlosti su njezini listovi primili, odnosno da prepozna nalazi li se u sjeni ili ne.   

 RASPOZNAJU LI PČELE BOJE? 

https://cdn.agroklub.com/upload/images/text/bee-191629-960-720.jpg 

Činjenica da cvjetovi različitih biljka dolaze u različitim oblicima i prekrasnim bojama navela je njemačkog zoologa Karla von Frischa na zaključak da su to zapravo njihove prilagodbe za oprašivanje pčelama, koje zasigurno vide boje. Svojim je pokusima to uspio i dokazati. 
Blizu košnice stavio je stolić s posudicom zašećerene vode na kvadratu plavo obojenog kartona. Pčele su nakon kratkog vremena slijetale na stolić, pile zašećerenu vodu, odnosile je u košnicu i ponovno se vraćale. Na kraju ovog perioda uvježbavanja uklonjena je šećerna voda, a na stolić su stavljena dva kvadrata kartona, jedan plavi i jedan crveni. Pčele koje su dolazile do stolića ponovno su većinom slijetale na plavi karton unatoč činjenici da je posuda sa šećernom otopinom bila uklonjena.  
Ovim je pokusom dokazano da pčele razlikuju plavi i crveni karton, ali ne i da raspoznaju boje. Ljudi koji ne razlikuju boje s lakoćom mogu razlikovati crvenu i plavu boju, jer crveno vide kao vrlo tamnu sivu, a plavu kao svijetlu nijansu sive.  
Zato je von Frisch u novom pokusu koristio jedan plavi karton i više sivih kartona različitih nijansi. Na svaki je karton postavio posudicu, ali samo je posudica na plavom kartonu sadržavala šećernu otopinu. Kada su se pčele privikle na ovu situaciju postavio je na stol puno novih kartona. Nove kartone je koristio kako bi isključio mogućnost da ih pčele raspoznaju po mirisu, osim toga sve ih je prekrio staklom i time eliminirao mogućnost da plava boja  eventualno ispušta neki poseban miris koji privlači pčele.  
Pčele su i dalje slijetale na plavi karton, a ne niti na jedan sivi, čime je dokazao da su pčele sposobne raspoznavati boje.  
U daljnjim ih je pokusima uvježbao da slijeću i na žuti, zeleni i ljubičasti karton ali ne i na karton obojen narančasto – crvenom bojom, jer tu boju ne mogu razlikovati od sive. Dokazano je da ne mogu razlikovati narančasto od žutog i zelenog, ali mogu vidjeti ultraljubičasto svijetlo koje je za nas nevidljivo.  
Ako pčele ne mogu vidjeti narančasto – crvenu boju, zašto onda biljke razvijaju cvjetove te boje? Odgovor je jednostavan, narančasto – crvene cvjetove oprašuju ptice. 

ŠTO JE S OSTALIM OSJETILIMA 
-------------------------------

KOJE ZVUKOVE ČUJE LJUDSKO UHO? 
 
                         
                                             https://static.dw.com/image/15852667_101.jpg 

Zvukove po intenzitetu, odnosno zvučnom tlaku, uspoređujemo prema broju decibela u odnosu na prag čujnosti. 
Prag čujnosti predstavlja reakciju uha na najslabiji zvuk koji se može čuti. 
Neki zvuk jači je od praga čujnosti za određeni broj decibela. 
Raspon intenziteta koje ljudsko uho čuje omeđen je pragom čujnosti vrijednosti 0 dB i pragom bola vrijednosti 130 dB.  
 

IMATE LI BOLEST PUTOVANJA?  

 KRIVAC JE OSJETILO ZA RAVNOTEŽU. 
                  
Bolest putovanja je bolest kretanja koja se očituje u neugodnim simptomima kao što su mučnina, vrtoglavica i povraćanje, a nerijetko dolazi i do pojave hladnog znoja i pada krvnog tlaka. 

https://image.dnevnik.hr/media/images/1600x1067/Jun2021/ 
62103250-bolest-putovanja-mucnina-morska-bolest.jpg                    

Zašto dolazi do pojave ove bolesti? 
Pojavljuje se u trenucima kada osjetilo za ravnotežu smješteno u unutarnjem uhu prima drugačije podražaje od ostalih osjetila, ponajviše vidnih. Uslijed toga dolazi do „kratkog spoja“ u mozgu, koji je zbunjen i ne zna kako bi pravilno reagirao i pripremio tijelo na suočavanje s podražajima. Primjerice, to se događa kad se nejednako krećemo, a te stalne promjene kretanja u smislu ljuljanja, naginjanja, usporavanja i ubrzavanja ne možemo vidjeti već samo osjetiti.  
Bolesti kretanja mogu se javiti pri putovanjima raznim prometnim sredstvima, kao što su autobus, automobil, brod ili avion. Ponekad osobe mogu osjetiti simptome ove bolesti samo u jednoj vrsti prijevoznog sredstva, primjerice u automobilu, dok im vožnja u drugim prijevoznim sredstvima ne uzrokuje tegobe. 
Ova je bolest češća kod žena nego kod muškaraca, a javlja se u 20% ljudske populacije. 

Kako si pomoći? 
- uvijek uskladiti pogled s pravcem kretanja (gledati naprijed u daljinu) 
- nemojte putovati „naopako“ 
- izbjegavajte za vrijeme vožnje čitati, igrati igrice ili raditi na računalu 
- poboljšajte ventilaciju i uključite klima uređaj 
- izbjegavajte prije i za vrijeme putovanja jake mirise i tešku hranu 

A, ŠTO KADA NE ČUJEMO? 
 

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Cochlear_implant.jpg 

Osobama kojima zbog jačine gubitka sluha nije moguće pomoći nekim od slušnih pomagala ugrađuje se umjetna pužnica. 
Umjetna pužnica je elektronično slušno pomagalo koje se sastoji od dva dijela. 

Kako radi:  
Mikrofon pretvara zvučni signal u električni  i šalje u procesor govora gdje se kodira i preko zavojnice šalje u unutrašnji dio umjetne pužnice. 
Tamo prijamnik dekodira signal i pretvara ga u električni podražaj elektrode u pužnici. Elektroda stimulira slušni živac kojim se podražaj prenosi do mozga.  
 
Prva operacija ugradnje umjetne pužnice  izvedena je u SAD-u početkom sedamdesetih godina 20.st. a, prva operacija ugradnje umjetne pužnice u Hrvatskoj  1996. godine na Klinici za otorinolaringologiju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” u Zagrebu. 

KAKO KOMUNICIRATI S OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA ? 
 

https://www.in-portal.hr/fileN/images/In-mre%C5%BEa/Znakovni-Jezik-Ilustracija4a.jpg 

Važno je da osobe koje kontaktiraju sa gluhom ili nagluhom osobom nisu okrenute od izvora svjetlosti ili da se ne nalaze na neosvijetljenom i mračnom mjestu. 
Čitanje sa usana sugovornika vrlo je teško jer neki glasovi (slova) zvuče isto ili vizualno izgledaju slično i takvo otežano čitanje sa usana onemogućava potpuno razumijevanje govora. 
Gluhe i nagluhe osobe ne mogu u isto vrijeme pratiti više osoba, stoga je važno da osobe govore jedna za drugom, a ne istovremeno. Prilikom razgovora sa takvom osobom usmjerite svoje lice prema njoj. Nemojte pretjerivati u vikanju i gestikuliranju i nemojte pri kontaktu s njima žvakati ili imati nešto u ustima. Koristite jednostavnije rečenice kako bi se izbjegli nesporazumi i olakšala komunikacija. 
Kako slušno pomagalo pojačava sve zvukove, npr. zvuk glasa, rad strojeva ili prometa, gluhe i nagluhe osobe teško razlikuju govor od buke, pa je potrebno izbjegavati mjesta u kojima postoji pozadinska buka.  

ZNAKOVNI JEZIK 
 

 
https://www.udruga-pragma.hr/wp-content/uploads/2021/06/315e26e588cedd37cffbba801d6b5cca_XL.jpg 

Hrvatski znakovni jezik sustav je vizualnih znakova koji, uz pomoć posebnog položaja (oblika šake), orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvore koncept odnosno smisao riječi. Znakovni jezik se ne izvodi samo rukama, već uključuje i držanje tijela i glave te izraz lica koji daju intonaciju. Koristi se najčešće u obiteljima u kojima je dvoje ili više njih gluho, u zajednicama gluhih (sportskim klubovima, kulturnim sekcijama, klubovima umirovljenika) te, nešto manje u školama za gluhe. Znakovni jezik nije univerzalan kao što mnogi misle. Postoji britanski znakovni jezik (BSL), američki znakovni jezik (ASL) itd. Svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se kao svaki drugi strani jezik. 

Više informacija o znakovnom jeziku i specifičnostima komuniciranja sa osobama oštećena sluha možete naći na stranicama Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih:    http://www.hsgn.hr 

Hrvatska jednoručna abeceda zapravo je verzija američke (internacionalne) jednoručne abecede. Naravno, proširena je onim slovima koja se koriste samo u našem jeziku. U osnovi, oponaša mala tiskana slova. Uglavnom se koristi u školama za gluhu djecu jer se tako na učinkovit način prenose riječi i informacije. 

ZAŠTO MI SE VRTI? – VRTOGLAVICA 
 

https://nationalgreenhighway.org/img/kipm-2020/2169/image_thCqw6NgiyyhE5hF0m.jpg 
Vrtoglavica (lat. Vertigo) je subjektivni osjećaj da se čovjek okreće (subjektni vertigo) ili da se predmeti oko njega vrte (objektni vertigo).  
Vrtoglavica je u stvarnosti samo simptom koji upućuje na poremećaj funkcioniranja centra za ravnotežu. Može biti praćena teturanjem, glavoboljom, osjećajem nesvjestice, strahom, padanjem, kao i pojavom nevoljnih trzaja očiju (nistagmusom).  
Uzroci mogu biti bolesti mozga ili poremećaj u unutarnjem uhu. 
 

OKUSNI PUPOLJCI 

 
https://www.mozaweb.com/hr/mozaik3D/BIO/ember/izleloszervek/960.jpg   

Okusni pupoljci su osjetni organi za okus, imaju oblik bačvica uronjenih u epitel jezika. Građeni su od potpornih i receptorskih stanica iz kojih izlaze živčana vlakna koja se stapaju u okusni živac koji vodi podražaj u koru velikog mozga. Na jeziku se nalazi oko 10000 okusnih pupoljaka, a u jednom pupoljku je od 4 do 20 okusnih stanica. Podražaj mogu izazvati samo one tvari koje se otapaju u slini. Okusne stanice žive samo dva tjedna, a zatim budu zamijenjene novima.  
Kako bismo uživali u okusima mora biti prisutan i osjet mirisa. Žene su u svim dobnim skupinama osjetljivijeg njuha od muškaraca. Njušna je osjetljivost najbolja  u dobi od 30 do 50 godina. 
 
Hoćeš li „lakše“ popiti neukusni sirup kada si bolestan, ako prstima stisneš nosnice? 
 
 

 ZAŠTO SE JEŽIMO? 

https://m.novi.ba/storage/2018/12/05/thumbs/5c081fee-2a40-4815-bee7-7e2d0a0a0a67-5-previewOrg.jpg 
Podražaj hladnoće, strah ili neka druga jaka emocija uzrokuju pojavu kostriješenja. To je zapravo odgovor našeg živčanog sustava na navedene podražaje. Reagira dio živčanog sustava, koji nije pod utjecajem naše volje, na način da uzrokuje stezanje malih mišića, koji se nalaze na svakom folikulu dlake.  Ježenje se događa gotovo kod svih sisavaca.  
 
Razmisli i pokušaj odgovoriti je li kostriješenje našim precima, koji su bili puno dlakaviji od nas nečemu koristilo. 

TKO NAJBOLJE RASPOZNAJE MIRISE? 
 

Među beskralježnjacima najrazvijenija kemijska osjetila imaju kukci. Njihovo, izuzetno osjetljivo, osjetilo mirisa smješteno je na ticalima. Puno je osjetljivije i od osjetila njuha pasa. Primjerice neki leptiri mogu razlikovati mirise koji su udaljeni i 2 do 3 kilometra.  

Stupanj razvitka osjetila mirisa određen je uvjetima života i načinom ishrane. Kod vilinog konjica koji lovi u letu na svakom ticalu ima samo 10 – 12 mirisnih jamica, kod pčele 14 – 15 tisuća, dok mužjak velikog majskog gundelja ima čak 50 000 jamica. 

 
https://encryptedtbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRwqMbbJHiJVs4lIugVSYPNZH1BpcasxB414JTmzPzREYYPCBWDy4XCfdRQdWCCk6UFyuY&usqp=CAU 
 

VELIKI MAJSKI GUNDELJ ili OBIČAN HRUŠT  je  kukac koji u odraslom stadiju oštećuje nadzemne dijelove biljke hraneći se prvenstveno lišćem. Njegove ličinke - grčice, također su velike štetočine. Hrane se podzemnim dijelovima biljke, ponajprije korijenjem. 
 
  

KAKO I ZAŠTO SRAMEŽLJIVA MIMOZA REAGIRA NA DODIR  
 

Ako se cijela biljka ili pojedini list protrese ili dodirne, vrlo brzo dolazi do sklapanja liski i spuštanja lisne peteljke. Takvi su pokreti posljedica promjene turgora (tlaka) u nekim stanicama zglobova koje se nalaze na bazi svake liske i glavne osi lista. Pokret zatvaranja odvija se u svega nekoliko sekundi, dok sam oporavak traje puno dulje, 20 – 30 minuta pri sobnoj temperaturi. 
Kako nastanjuju aridna (lat.aridus – suh) područja, neki znanstvenici smatraju da bi takvo kretanje moglo predstavljati način obrane od prekomjernog gubitka vode dok drugi zastupaju mišljenje da se biljka na taj način brani od biljojeda i kukaca. 
U nekoliko sekundi od nepoželjnog dodira ona od jedre biljke postane sasušena i „nejestiva.“ 

Savršen način obrane, zar ne? 

 https://matrixworldhr.files.wordpress.com/2014/04/1-sramec5beljiva-mimoza.jpg 
 
 

 

VENERINA MUHOLOVKA – NA DODIR SE ZATVARA UNUTAR NEKOLIKO DESETINKI SEKUNDE 

Venerina muholovka  je sjevernoamerička mesojedna biljka, porijeklom iz toplih predjela Sjeverne i Južne Karoline. Darwin ju je još 1875. godine opisao kao „jednu od najčudesnijih na svijetu“ a i danas je zbog svoje brzine i siline pokreta jedna od jedinstvenih biljaka na svijetu. Zamku Venerine muholovke čine dvije polutke povezane središnjim rebrom organa i čine tvorevinu poput čeljusti. Unutarnja površina svake polutke sadrži u prosjeku 3-4 osjetne dlačice. Zatvaranje zamke uzrokovano je mehaničkom stimulacijom jedne od tih dlačica, obično dva puta unutar 20 sekundi. Takav podražaj stvara električni potencijal koji se širi listom za manje od 1 sekunde. Zamka se tada zatvara unutar nekoliko desetinki sekunde. 
Taj je mehanizam tako specijaliziran da razlikuje živi plijen od neživog objekta.  

               
https://encryptedtbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR_1Aw0LFHKnokGrNzEKyQsX0Uhn7Lt7Z2rOabv8wm7D6bqydogRXm40oCQo54xV_o1k1U&usqp=CAU 

Nakon zatvaranja svoje osebujne klopke uhvaćeni kukac postaje hrana za biljku. 

ČUJU LI BILJKE ILI SU „GLUHE“? 
 

Odgovor na ovo pitanje još uvijek nije poznat,

no molekularno – biološka istraživanja biljnoj

svijeta pokazala su da u genomima biljaka

postoje geni koji su vrlo slični mutiranim

genima u ljudi koji uzrokuju gluhoću.  

PROMJENA PONAŠANJA PAUKA NA TEMELJU ISKUSTVA 

Dok pauk sjedi u mreži, istraživač zanjiše dio  paukove mreže kao da se u nju ulovio kukac. Tada pauk izlazi kako bi ispitao uzrok njihanja. Kako nije otkrio ništa sumnjivo pauk se vraća na svoje mjesto. Nakon nekoliko uzastopnih ponavljanja identičnog podražaja pauk više ne reagira već ostaje na svome mjestu. Ovo privikavanje nije nastalo zbog prilagodbe nekog osjetila, jer pauk reagira ako je podražaj jači, ako je promijenjena frekvencija njihanja ili ako se dodirne neki drugi dio mreže.   
Nastala je neka vrsta dugotrajne promjene u središnjem živčanom sustavu.  
 

https://m.vecernji.hr/media/img/d8/22/d844217af1f63be01bf2.jpeg 

I BILJKE ZNAJU ŠTO JE DOLJE, A ŠTO GORE? 

Biljke imaju i receptore za gravitaciju koji se nazivaju statolitima, a nalaze se u području korijenove kape. 
                                         
  

UZDUŽNI PRESJEK KORIJENA                                                                                                 

                                                            korijenove dlačice 

STATOLITI 

  provodne cijevi 

                                                     stanice vrha korijena 
       

KORJENOVA KAPA 

        https://www.shtreber.com/uploads_gallery/originals/Biologija/5.%20razred/CARSTVO%20BILJAKA%3A%20GRA%C4%90A%20I%20%C5%BDIVOTNI%20PROCESI%20BILJAKA/Delovi%20biljke%3A%20Koren/uzduzni-presek-korena.png?1487441581485   
https://assets.sutori.com/user-uploads/image/7d73f3d0-341e-443b-b8b0-84d765f1512f/412112074528abaf53e6b31345aeab1e.jpeg      

EHOLOKACIJA ILI BIOLOŠKI SONAR 

koriste viši kralježnjaci -  osim većine šišmiša, dupina i nekih kitova to su i neke vrste rovki i dvije vrste ptica (špiljske čiope jugoistočne Azije i uljna ptica sa sjevera Južne Amerike). 
Uspoređujući povratnu jeku emitiranog zvučnog vala njihov mozak stvara sliku okoline što  im omogućuje snalaženje u okolini ili pronalazak hrane. 
Kitovi zubani (dupini) razvili su eholokaciju kao jednu od prilagodbi na novo stanište nakon što su se s kopna vratili u more. 
Slijepi riječni dupini koji nastanjuju mutne i tamne vode rijeka Indije i Pakistana orijentiraju se i  love plijen  zahvaljujući sposobnosti eholokacije, jer u zakržljalim očima nemaju leću i preostalim vidom mogu razlikovati samo stupnjeve svjetlosti.  
 
http://www.rapingmothernature.com/wp-content/gallery/baijiriverdolphin/BaijiRiverDolphin001.jpg 

ELEKTRIČNI ORGANI RAŽE 

 
https://vis-central.com/wp-content/uploads/2012/12/raza1.jpg 

Raže nisu jedine ribe koje proizvode struju, no jedine su takve koje žive u našim krajevima.  
Električni organi su smješteni sa obje strane tijela drhtulje u predjelu između lubanje i bočnih peraja. Električni organi nastaju prije rođenja pa je tek rođena drhtulja već spremna za proizvodnju električnih udara. Veće drhtulje imaju veći broj električnih stanica pa im je i snaga udara jača.  Električne organe najčešće koristi za vrijeme lova na plivajuću ribu, rakove i glavonošce, a njima se koristi i za obranu od velikih neprijatelja poput morskih pasa. 

KOLIKO DOBRO ČUJU TULJANI?

 https://api.hrt.hr/media/46/44/seals-bullies-in-blubber-04-20210703131304.jpg 
 

Vanjski dio uha, ušna školjka im je jako zakržljala ili je uopće nemaju. Ako je imaju, kao kod ušatih tuljana, one se kod ronjenja zatvaraju. Unatoč tome, tuljani imaju izvrstan sluh. Unutrašnje uho im je povezano samo sa jednom jedinom kosti lubanje što onemogućuje prijenos zvučnih valova kroz cijelu lubanju. Na taj način dobro određuju smjer iz kojeg dolazi zvuk. 

Za orijentiranje u vodi važno im je još jedno osjetilo: na "njušci" imaju više vodoravnih redova osjetljivih oštrih dlaka uz pomoć kojih mogu osjetiti promjenu tlaka i smjer kretanja vode, a vjerojatno im služe i za određivanje brzine kojom se kreću. 

VIBRISE  - BRKOVI 

 
https://i.world-animal.com/images/001/image-1564.jpg 

Vibrise (latinski: vibrissae), poznatije kao "brkovi", su specijalizirane osjetne dlake koje se nalaze oko nosnica, iznad usana, na njušci i na drugim dijelovima lica većine sisavaca (kod nekih ptica je to specijalizirano perje). 
Vibrise su uglavnom čvršće i deblje od drugih tipova dlaka, a nalaze se u specijalnom folikulu unutar kapsule ispunjene krvlju.  Dodirivanje vibrisa dovodi do njihovog savijanja, a krv se kreće unutar kapsule sa jedne na drugu stranu što pojačava djelovanje na osjetne stanice koje se nalaze na bazi dlake.  
Kod nekih sisavaca primjerice mačke, folikul dlake je okružene mišićem pa zato mačka može pokretati brkove. 
Brkovi pomažu životinji u trenucima kada se ona ne može pouzdati u osjetilo vida, primjerice vidre prilikom kretanja kroz vodu. 

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQOdqmC9GWX1dceE5PRk_1KHoS5cl5sXBEEWudMuOtqv5i7wlhFj7mqNi5u_jV_NfqPizc&usqp=CAU 

ZMIJE I INFRACRVENO ZRAČENJE 

                                               položaj termoreceptora 

https://www.reptarium.cz/content/photo_rd_00/Crotalus-ruber-03000027637_01.jpg 

Budući da nemaju udova, zmije su razvile posebne prilagodbe za hvatanje plijena i pri lovu koriste vidne, kemijske, toplinske i mehaničke informacije. Osjetljivost na infracrveno zračenje  razvila se u nekoliko različitih porodica zmija. 
U jamičarki su organi osjetljivi na toplinsko zračenje smješteni  između očiju i nosnica. 
Jamičasti organi kod zmija detektiraju infracrveno zračenje koje emitiraju toplokrvni organizmi. Zmija može otkriti malog glodavca udaljenog više od 1 metra u vremenu od jedne sekunde. 
(Infracrveno zračenje je elektromagnetsko zračenje koje je ljudskom oku nevidljivo, no možemo ga osjetiti na koži kao toplinu)

Vlasulje, meduze i hidre organizmi su koje ubrajamo u skupinu žarnjaka. Zajedničko ovoj skupini životinja su žarne stanice, kojima omamljuju plijen. 

              
        moruzgva u prirodnom okruženju                    neaktivirana i aktivirana žarna stanica         
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a9/Haeckel_Actiniae.jpg/240px-Haeckel_Actiniae.jpg                                                                   https://www.alfaportal.hr/phocadownload/osnovna_skola/7_razred/biologija/galerija_slika/09.%20Spu%C5%BEve%20i%20%C5%BEarnjaci/slides/Grada%20zarne%20stanice.jpg 
                                                                                                  

Ovo je skupina životinja kod koje se prvi put u evoluciji životinja pojavljuje živčani sustav. On je difuzan, što znači da nema niti mozga, kao središnjeg upravljačkog dijela, niti bilo kakvog udruživanja živčanih stanica u skupine.  

Osim što tako građen živčani sustav osigurava reakciju čitavog tijela na neki podražaj, omogućava žarnjacima i druge različite reakcije poput hvatanja plijena, obrane, ishranu, pokrete plivanja kao i povlačenje usljed nekih podražaja koji predstavljaju opasnost.  
No ponašanje nekih moruzgvi unatoč jednostavnom živčanom sustavu je dosta složeno, a očituje se u periodu nastanjivanja moruzgve na puževu kućicu. 
U europskim vodama živi vrsta moruzgve koja nastanjuje kućicu velikog morskog puža u koju, nakon što je napusti puž, nastanjuje rak samac ( taj rak nema vlastiti oklop pa nastanjuje praznu kućicu puževa koja mu štiti mekane dijelove tijela). 

https://proleksis.lzmk.hr/slike/s1468.JPG 
 
Nastanjivanje moruzgve na puževu kućicu odvija se na slijedeći način: 

Nekoliko lovki moruzgve dodirne kućicu puža, nakon čega se tijelo moruzgve izduži. Lovke se počnu brže kretati i uskoro se moruzgva njima, ali i dijelom tijela na kojima joj se nalaze usta, pričvrsti za kućicu. Moruzgva tada ima oblik obrnutog slova U, a svojim stopalom je još uvijek pričvršćena za staro stanište. Nakon odvajanja stopala od starog staništa, ono se približava novom staništu i za to vrijeme bubri. Lovke, kojima je pričvršćena za novu puževu kućicu, se tada pomiču prema rubu kućice kako bi stvorile prostor za pričvršćivanje stopla. U slijedećih 5 do 10 minuta stopalo se učvrsti na kućici, a lovke i područje usta kojima je moruzgva do tada bila pričvrćena se oslobađaju.  

Ovo ponašanje je izuzetno složeno za mrežasti živčani sustav koji ima meduza.  
Neki znanstvenici smatraju da bi ponašanje ovih životinja moglo biti još složenije jer posjeduju oko 100 000 živčanih stanica – koliko ima i pčela u svom središnjem živčanom sustavu, a koja ima neusporedivo složenije ponašanje. Riješenje leži u činjenici da se puno više može napraviti s istim brojem živčanih stanica ako su one na optimalan način međusobno povezane.  

STRES I ZDRAVLJE 

https://zdravlje.eu/wp-content/uploads/2018/03/stres.jpg 

Ovakva reakcija tijela se kod mnogih  ljudi odvija svakodnevno kroz dulje vrijeme što iscrpljuje organizam i dovodi do stanja koje nazivamo stresni poremećaj, a koji se manifestira i na psihičkoj i fizičkoj razini. Čovjek osjeća kronični umor, napetost i bezvoljnost. Javlja se nesanica, potištenost i depresija. Često dolazi i do pada imuniteta uslijed čega organizam postaje podložan infekcijama i razvoju bolesti.  
Izloženost dugotrajnom stresu povezuje se sa teškim zdravstvenim poremećajima i bolestima poput srčanog udara, karcinoma, autoimunih bolesti i teške depresije. 

VITAMIN B 12 I ZDRAVLJE ŽIVČANOG SUSTAVA 
 
 

Nedostatak vitamina B12 uzrokuje oštećenje bijele tvari kralježničke moždine, mozga i perifernu neuropatiju (promjene u osjetljivosti i osjećaj slabosti). Prehrambeni manjak vitamina B12 obično nastaje zbog  
neodgovarajuće apsorpcije, no može se razviti i kod vegana.  
I blagi nedostatak ovog vitamina osobe starije životne dobi može izložiti povišenom riziku za razvoj demencije. 

https://img.24sata.hr/sg7-_xDx0NMKHlvoNWDFNSoxuXc=/622x0/smart/media/images/2018-15/b-vitamin.jpg 
Uz vitamin B12 u trećoj životnoj dobi izuzetno je važan i vitamin B1. Istraživanja su pokazala da taj vitamin može pomoći i u prevenciji Alzheimerove bolesti, a niske razine istog vitamina povezane su i s depresijom.  
Saznaj više – kratak video na: 

 

https://www.24sata.hr/lifestyle/vitamini-b-daju-nam-energiju-za-bolju-probavu-ljepsu-kozu-568393 
Znaš li razliku između vegana i vegetarijanaca? 

Što bi preporučio/la osobama koji su po načinu ishrane vegani, na koji način mogu spriječiti nedostatak ovih ili drugih vitamina ili minerala u svome tijelu?  

UTJECAJ BUKE NA ZDRAVLJE LJUDI 

Izloženost intenzivnoj buci uzrokuje oštećenje sluha. Oštećenja se najprije javljaju u području visokih frekvencija i zbog toga ostaju nezapažena. Tek pri težim oštećenjima koja zahvaćaju područje govornih frekvencija (1000-3000Hz)  čovjek primjećuje kako ima poteškoću u komunikaciji, odnosno primjećuje da ima problema sa sluhom. Oštećenja sluha bukom  obično su povezana sa poslom koju osobe obavljaju i  nastaju pri  kontinuiranoj izloženosti buci iznad 90 decibela (dB).  
Glazba koju svakodnevno slušamo na iPodu, CD-u ili MP3 playeru jedan je od najmanje poznatih, ali najopasnijih ubojica slušnih stanica. Znanstvenici upozoravaju na to da su upravo današnje generacije mladih izložene ozbiljnom riziku od gubitka sluha, i to ne u starijim godinama nego mnogo prije. Jačina zvuka tih uređaja šalje glazbu preko slušalica izravno u naše uho, i to tako da više ne čujemo ljude oko sebe ili buku automobila i tramvaja, što znači da je preglasno i opasno. 
Dokazano je da izloženost buci od 85 dB tijekom 8 sati s vremenom uzrokuje gubitak sluha, a na iPodovima i MP3 playerima koristimo puno veću glasnoću (obično više od 100 dB). Zujanje u ušima jedna je od posljedica toga, odnosno način na koji se uho obnavlja i vraća u prethodno stanje. Ako često slušate glazbu, nemojte prekoračiti razinu veću od 60% maksimalne glasnoće! 
Osim izravnog utjecaja buke na oštećenje sluha, buka utječe na organe i tjelesne sustave, primjerice živčani sustav, krvožilni sustav, probavni i hormonski sustav. Dovodi do metaboličkih i hormonalnih poremećaja, a utječe i na obavljanje svakodnevnih poslova te odmor i san. Naročito pogubno djeluje na umni rad i dovodi do poteškoća s koncentracijom, zadržavanjem pažnje, usvajanjem novih spoznaja, te uzrokuje razdražljivost i nesanicu. 
 

MOŽDANI UDAR 

https://elbi-medikal.hr/wp-content/uploads/2020/06/Hrv.-dan-mo%C5%BEdanog-udara-1024x576.png 

Moždani udar nastaje kada krvna žila koja donosi mozgu kisik i hranjive tvari pukne ili se začepi krvnim ugruškom. Zbog toga mozak ostaje bez kisika i neuroni umiru u roku  od nekoliko minuta. Ovisno o mjestu u kojem je došlo do oštećenja, moždani udar može izazvati brojna i trajna oštećenja, primjerice oduzet jedne strane tijela, nemogućnost govora i sl.  
Najveći broj oboljelih su osobe starije od 65 godina, no jedna trećina oboljelih su osobe mlađe životne dobi. Češće se javlja kod muškaraca, u crnaca, dijabetičara, u oboljelih od povišenog krvnog tlaka, u srčanih bolesnika, pretilih osoba i onih koji imaju povišenu razinu kolesterola.  

 https://m.facebook.com/croatian.stroke.society/photos/a.2283102211718477/2285553264806705/?type=3&source=57&__tn__=EHH-R 

IGRAČKAMA DO NOVIH NEURONA 

Istraživanja su pokazala da raznovrsniji okoliš može poduprijeti razvoj živčanog sustava nakon rođenja.  Primjerice, životinje koje su bile uzgajane u okolišu s raznovrsnim igračkama imaju više grana na svojim neuronima i više veza nego životinje u izolaciji. Također je ustanovljeno  da raznovrsniji okoliš rezultira s više neurona u onom dijelu mozga koji je zadužen za pamćenje. Stoga, bilo bi dobro  potomke ljudske populacije okružiti raznovrsnim i  „mozgajućim“ igračkama. 
 
   
 

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQrxGqOZ-rKm0C4A8IwUHiyzZCctC2BLN5wjA&usqp=CAU 
 
Na koji način sam možeš doprinijeti stvaranju novih neuronskih veza u svome mozgu? 

KAKO KOKAIN DJELUJE NA MOZAK 

 

Krak, kemijski promijenjen oblik kokaina uzima se pušenjem. U mozak prodire u sekundi, pri čemu stvara osjećaj euforije, snage i samopouzdanja. Čimbenik koji je osnova ovisnosti je neurotransmiter dopamin (jedna od kemijskih tvari koja se izlučuje u sinapsi).  
Neuroni koji sadrže dopamin normalno odašilju svoje signale otpuštanjem dopamina u sinapse. Dopamin prolazi sinapsu i veže se za receptore na površini neurona koji prima podražaj. Odmah po stvaranju podražaja na određenom neuronu dopamin se odvaja s receptora na koji se vezao – time prestaje stvaranje podražaja  i vraća u neuron koji ga je otpustio.  

 
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTsKT_h0irVMclGAIUtN8bgcknmX93BBch9eg&usqp=CAU 

 
Molekule crack kokaina blokiraju prijenosnike (crpke) za dopamin koji imaju zadatak vratiti dopamin u neuron iz kojeg je izašao, a to za posljedicu ima nakupljanje dopamina u sinapsi.  
Prisutnost dopamina u sinapsi zapravo uzrokuje nove podražaje, što u konačnici dovodi do stanja euforije.   

OVISNOST O INTERNETU 
 

https://vjeronaucni-portal.com/wp-content/uploads/2016/10/ovisnost-o-internetu.jpg 

Ako osoba većinu svoga vremena provodi na internetu provjeravajući društvene mreže i online sadržaje i često umjesto izlaska i druženja izabere ostati kod kuće i živjeti putem socijalnih mreža, razvija se ovisnost.  
Ovisnost o internetu nije samo ovisnost o društvenim mrežama već i ovisnost o online igrama, o online kockanju, o kupnji putem interneta kao i stalna potraga za novim informacijama. 
Neki od znakova koji upućuju na ovisnost su: 
- prva aktivnost u danu jeste priključenje na internet 
- gubitak kontrole nad vremenom provedenim na internetu i pronalaženje lažnih opravdanja za takvo ponašanje 
- napetost i razdražljivost kada osoba nema pristup internetu 
- zanemarivanje drugih životnih navika 
Sve duljim korištenjem interneta osobe se društveno izoliraju, tjelesno i mentalno iscrpljuju, što se odražava na obitelj, školu ili posao. U konačnici to može dovesti do pojave tjeskobe, depresije i drugih psihičkih smetnji.  
 

Jesi li prepoznao neki od nabrojanih znakova, koji upućuju na ovisnost i u vlastitom ponašanju? 

Pokušaj veći dio slobodnog vremena provoditi u društvu s prijateljima, baveći se nekim hobijem, boraviti u prirodi ili se rekreativno baviti nekim sportom. 

ALZHEIMEROVA BOLEST 

https://ordinacija.vecernji.hr/repository/images/_variations/7/4/747906d4ac0d4303b59603224db05490-hero.jpg?v=1 
 
Alzheimerova bolest je progresivna bolest mozga karakterizirana gubitkom pamćenja, sposobnosti rasuđivanja i promjenama osobnosti. Ovaj poremećaj predstavlja najčešći oblik demencije. Uzrok bolesti još uvijek nije poznat, ali se pretpostavlja da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozgu. Najprije propada jedna vrsta živčanih stanica koja proizvodi istu kemijsku tvar u svojim završnim nožicama, tzv. acetil-colin, no na kraju bolešću bude zahvaćen cijeli mozak. Bolest se ne razvija kod svih bolesnika na isti način, no u prosjeku traje oko 10 godina. 
Zbog postupnog početka bolesti smetnje se u početku vrlo često pripisuju staračkoj zaboravnosti. Kako se bolest razvija javljaju se smetnje kratkoročne memorije u vidu zametanja stvari ili zaboravljanja nedavnih događaja, a tijekom vremena bolesnici postaju dezorijentirani i u vremenu i u prostoru. U konačnici ne prepoznaju bliske osobe, te otežano i nerazumljivo govore. Često su uznemireni, agresivni i depresivni, a dolazi i do promjena u ciklusu spavanja.  

SHIZOFRENIJA 

https://a.ncmhcso.org/about-everything/symptoms-and-causes-of-schizophrenia.webp 

Shizofrenija je psihička bolest u kojoj oboljela osoba ima iskrivljenu sliku realnosti ili nije sposobna razlikovati stvarne od nestvarnih doživljaja. 
Uzroci ove bolesti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni no postoji nekoliko teorija –  
- genetska: osoba ima gen za shizofreniju koji se iz određenih razloga aktivira 
- kemijska: postoji neravnoteža kemijskih tvari u mozgu (sinapse) 
- neurorazvojna: da se zapravo radi o poremećaju u razvoju mozga 
Od ove bolesti jednako obolijevaju i muškarci i žene, a u većine oboljelih bolest se  pojavila  između 15.  i 25. godine života.  
Simptomi ove bolesti su na početku neprimjetni, primjerice teškoće pri koncentriranju i povlačenje iz društva, a kasnije se javljaju psihotični simptomi, halucinacije, za koje osoba vjeruje da su stvarni doživljaji.  
Težina poremećaja koje nastupaju su različiti kod različitih osoba, tako da neki bolesnici mogu održati zadovoljavajuću kvalitetu života i radnu sposobnost, a drugi ne.  
Liječenje može pomoći oboljeloj osobi da bude radno sposobna, živi s obitelji i ostvaruje prijateljske veze. 
Sumanute ideje, obmane osjetila i dezorganizirano ponašanje spadaju u tzv. pozitivne simptome bolesti jer dobro reagiraju na liječenje antipsihoticima. 
Negativni simptomi koji najviše oštećuju funkcioniranje bolesnika, a to su osiromašen govor, socijalna izolacija bolesnika, gubitak motivacije i gubitak sposobnosti uživanja, manje uspješno se liječe. 
Navedeni simptomi se često počinju javljati postupno, gotovo neprimjetno za bolesnika i okolinu, te mogu ostati neprepoznati i nekoliko godina. 

FOBIJE 
  

https://www.adiva.hr/wp-content/uploads/2019/06/Terapija-panicnog-poremecaja-strah-agorafobija-socijalna-fobija-760x530.jpg 
Fobije spadaju u tjeskobne poremećaje. 
Najčešći simptomi fobije uključuju: 
- trajan i neracionalni strah od određenih predmeta ili situacija 
- trenutna pojava tjeskobe kod izlaganja predmetu ili situaciji koja je uzrok straha 
- želja za izbjegavanjem uzroka fobije 
- smanjena mogućnost funkcioniranja u određenim situacijama zbog strahova. 
Osim navedenih simptoma, osoba koja je izložena predmetu njezinog straha vjerojatno će osjetiti paniku i njene popratne simptome, poput znojenja, brzog rada srca, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu. 
Najpoznatije fobije su klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), akrofobija (strah od visine), agorafobija (strah od otvorenih prostora), ksenofobija (strah od neznanaca i stranaca). 
 Fobije se najčešće pojavljuju u djetinjstvu i tijekom odrastanja, no mogu se pojaviti u bilo kojem životnom dobu. 
 

 
FUNKCIONIRA LI MOZAK OVISNIKA DRUGAČIJE? 

Droge sadrže vrlo snažne psihoaktivne tvari koje djeluju na psihičke procese na način da mijenjaju doživljavanje osobe koja je pod utjecajem tih tvari uslijed čega dolazi i do promjena u njihovu ponašanju. Psihoaktivne tvari djeluju na središnji živčani sustav –  mozak, tako da ga mijenjaju i u funkcionalnom i u fiziološkom smislu.  

- djelovanje je različito, no najčešće je umirujuće, uzbuđujuće, 
   uspavljujuće ili halucinogeno 

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQduvJb6Z7Jtr1s2VBKyBpnM72kWKPMmspgBJ2PWEeeY8-1u3lgyAWqb9S3j3tb7IqwCH4&usqp=CAU 

UTJECAJ ČITANJA NA MOZAK                   

Dok ste bili dijete vjerojatno su vam roditelji, učitelji i knjižničari govorili: „čitanje je dobro za tebe!“. Jesu li vam ikad rekli što čitanje čini vašem mozgu? Moglo bi vas iznenaditi što se točno događa u vašoj glavi kad zavirite unutar korica knjige. 
 
1. AKTIVIRAJU SE RAZLIČITI DIJELOVI MOZGA. Čitanje traži cijeli mozak. Zamišljajući da nešto radite, aktivirate mozak kao da to doista radite. Nove MRI tehnike skeniranja mozga omogućile su znanosti da to i dokaže. Studije pokazuju da se kada čitamo i zamišljamo krajolike, zvukove, mirise i okuse opisane na stranici aktiviraju različita područja mozga u kojima se obrađuju ta iskustava te se tako stvaraju novi neuralni putovi. 

2. POVEĆAVA SE KAPACITET RADNE MEMORIJE. Čitanje uključuje nekoliko moždanih funkcija, uključujući vizualno i auditivno procesiranje, fonološku svjesnost, tečnost, razumijevanje… Čitanje, za razliku od vizualno-auditivnih medija, omogućuje mozgu više vremena za pauziranje, razmišljanje, procesiranje i zamišljanje priče koja se nalazi ispred nas. To povećava mentalnu aktivnost i održava vaš um oštrim na način koji dizanje utega održava tonus vaših mišića. 

3. POVEĆAVA SE RASPON PAŽNJE 
Internet može unaprijediti korisnikovu kratkoročnu memoriju i sposobnost „multitaskinga“, ali i podijeliti pažnju. Za razliku od njega, čitanje romana je linearno, na skačemo sa zadatka na zadatak nego sporo razmišljamo o informacijama ispred nas što doprinosi povećanju raspona pažnje, naročito u dječjoj dobi. 

ZATO ČITAJTE I POTIČITE DRUGE NA ČITANJE ! 

DJEČJA PARALIZA 

Dječja paraliza je jako zarazna bolest uzrokovana polio virusom.  U vanjskoj sredini virus je otporan. Može se dugo zadržati u riječnoj vodi, bazenima za kupanje. Infekcija se širi onečišćenom vodom i hranom, no osim kroz probavni sustav ovaj virus u tijelo čovjeka može, iako rjeđe, ući i kroz dišni sustav ili kroz kožu (ubod kukaca).  
Najčešće obolijevaju djeca.  
Oboljeli izlučuje viruse prvih sedam dana bolesti preko sline (nos i ždrijelo), a preko izmeta i do četiri mjeseca.    

Kad uđe u organizam virus se umnožava u sluznici ždrijela te ide u okolne limfne čvorove i u većine ljudi, njih oko 95% bolest tu završava i oni na nju postaju imuni. 
Kod ostalih virus prodre u krvotok te se manifestira temperaturom, hunjavicom, kašljem, povraćanjem, proljevom, što nakon nekoliko dana prestaje i u dijela pacijenata bolest nakon toga može i završiti. U zadnjoj fazi  virus prodire u središnji živčani sustav i izaziva  visoku temperaturu, glavobolju, kostobolju, bolove u mišićima, povraćanje, ukočen vrat, a nakon toga zahvaća motoričke živce leđne moždine što uzrokuje paralizu udova i mišića uz pad temperature. Udovi su bez refleksa, mlohavi. Oporavak je spor i postepen, a ako se nakon 2 godine ne vrati funkcija - paraliza je trajna. 
 
   Posljedica dječje paralize 
     
Virus se može dokazati serološkim pretragama ili direktno iz ždrijela, stolice ili likvora. 
Specifične terapije nema, liječenje je isključivo simptomatsko (liječenje koje utječe samo na simptome, ali ne i na uzrok bolesti). 
Postoji vrlo uspješno cjepivo koje je u Hrvatskoj na popisu obaveznih cjepiva od 1961. godine, a od 2008. se koristi samo inaktivirano cjepivo (mrtvi uzročnici bolesti). Djeca se cijepe s navršena 2 mjeseca života, 8 tjedana nakon toga i još jednom nakon 8 tjedana, u drugoj godini života te u 1. i 8. razredu osnovne škole.  

OŠTEĆENI OMOTAČ ŽIVČANOG VLAKNA 

https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-guest/3b8a4b4e-84b0-4580-aa6f-e38efe028ed9/content/uploads/biologija-8/m03/j01/Biologija-8.-razred-3.-modul-1.-jedinica-1-1.jpg 

Na površini živčanog vlakna nalazi se ovojnica izgrađena od bjelančevina i masti – mijelinska ovojnica, koja pomaže ubrzavanju prijenosa živčanih podražaja (do 100m/s). Ona zapravo služi kao izolator jer sprječava preskakanje živčanog impulsa s jednog na drugo živčano vlakno.  Provođenje živčanog impulsa brže je u živčanim vlaknima koji su deblji i imaju deblju mijelinsku ovojnicu.  
 

Kako će se provoditi podražaj kroz živčano vlakno kojemu je mijelinska ovojnica oštećena?  
Hoće li to utjecati na kvalitetu života osobe kod koje je došlo do pojave takvog oštećenja? 

BABINSKI REFLEKS 
 

https://roditelj.ba/wp-content/uploads/2021/05/Dizajn-bez-naslova-2021-05-10T173003.889-1024x577.png 

Babinski refleks je refleks karakterističan za novorođenčad. Sastoji se od istezanja nožnog palca prema gore i lepezastog širenja ostalih nožnih prstiju kada se nekim predmetom draži taban noge. Ovaj refleks je normalna pojava dojenčadi koji se gubi  u drugoj polovini prve godine života. a kod odraslih ljudi znak je bolesti i ukazuje na neurološko oštećenje leđne moždine ili mozga. 

REFLEKS UKRIŽENE EKSTENZIJE 

Spoznaje o mozgu; medicinski fakultet; Osijek 2003.  

Refleksno odmicanje događa se kad golom nogom naletiš na oštar predmet. Tvoja se noga trenutno podiže od mjesta potencijalne ozljede, ali i suprotna noga odgovara pojačanom ekstenzijom kako bi održao ravnotežu. Taj posljednji događaj se zove refleks ukrižene ekstenzije. Do ovoga dolazi jako brzo i nesvjesno jer je ovaj mehanizam ugrađen u neurone same kralježničke moždine.  

(ekscitacija – uzbuđenje, aktiviranje 
inhibicija – sprječavanje, kočenje 
fleksorski mišić – koji obavlja ulogu pregibanja   
ekstensorski mišić – zadaća mu je ispružiti neki ekstremitet;)              antagonisti 

ŽIVČANE STANICE KORISTE JEDNA DRUGU KAO NAVIGACIJU 

https://www.vecernji.hr/media/img/cf/0d/a0e295cbfe8152152cb6.jpeg 

Živčani sustav djeluje kao biološko "računalo" u kojem živčane stanice tvore međusobne veze te kontinuirano šalju neuronske informacije do leđne moždine, mozga i tijela, ali i nazad. 
Svaka živčana stanica ima neku vrstu "GPS koordinate" jer je vrlo važno gdje će biti fizički smještena kako bi se mogla pravilno povezati s drugim živčanim stanicama. 
Kada su živčane stanice na krivom mjestu onda se neuronske informacije ne prenose ispravno, što rezultira različitim nefunkcionalnostima  i  poremećajima u razvoju mozga. Ova pojava se može dogoditi i kod uobičajenih smetnji u razvoju, poput disleksije i autizma, ali kod njih nije potpuno jasno kakvu ulogu ona igra. 

Nakon što se u zametku stvore živčane stanice one nisu odmah funkcionalne, već to postaju tek kada zauzmu svoj konačni položaj. Istraživanje koje je provela neurobiologinja Sara Wilson sa Sveučilišta Umea  pokazalo je da su tijekom embrionalnog razvoja jedne živčane stanice važne za vođenje drugih živčanih stanica do njihovog konačnog položaja. One to mogu činiti na dva načina, ili stvaraju barijere kojima onemogućuju prolazak živčanim stanicama ili grade koridore kojima se trebaju kretati kako bi došle do „svog mjesta“.  Koridor obično stvaraju živčana vlakna. 

Istraživači su poremetili formiranje navedenih koridora u mišjim zamecima, koristeći genske promjene, što je dovelo do toga da su tijela živčanih stanica završila na krivom položaju. Time su potvrdili da živčana vlakna nekih živčanih stanica utječu na položaj staničnih tijela drugih živčanih stanica, odnosno da stvaraju jedne drugima navigaciju kako bi pronašle put do svog konačnog položaja.  Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications. 
 
 
 
CORPUS CALLOSUM  ILI ŽULJEVITO TIJELO 

https://medlineplus.gov/ency/images/ency/fullsize/8753.jpg 

je gusta nit živčanih vlakana koja dijeli mozak na lijevu i desnu hemisferu istovremeno omogućavajući   komunikaciju između  hemisfera. Razvija se između 5. i 16. tjedna trudnoće, a poremećaj njegovog razvoja može biti uzrokovan  infekcijom trudnice  (npr. rubeola), kromosomskim (genetskim) abnormalnostima, toksičnim metaboličkim stanjima (npr. fetalnim alkoholnim sindromom) i sl. Može nedostajati samo djelomično ili biti nepravilno razvijen. 
On prenosi motorne, senzorne i kognitivne informacija između hemisfera mozga, održavajući više funkcija u tijelu uključujući pokrete očiju, ravnotežu, emocionalne i taktilne reakcije, te koncentraciju, a njegov nedostatak rezultira upravo odstupanjima na tom području. 

 KAKO NASTAJE ŽIVČANI SUSTAV 

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSNLjUXAiFQxj5MjDLjCJQBDDe2oTsMHrtE1A&usqp=CAU 

Nakon oplodnje započinje proces oblikovanja zametka. Zigota se dijeli i nastaje tzv. blastocista koja se ugnijezdi u stijenku maternice (10 – tak dana nakon oplodnje), a zatim slijedi diferencijacija stanica – gastrulacija, pri čemu nastaju tri sloja zametnih listića.  

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcReVZcPycOCgXcZSfndWjOeRiEqIB-QruxW9A&usqp=CAU 

Iz svakog se od njih razviju  točno određeni organi. 
Iz vanjskog sloja zametka – ektoderma razvija se površinski ektoderm, neuralni greben i neuralna cijev.  
Neuralni se greben razvija u periferni živčani sustav, a iz neuralne cijevi nastaju mozak, leđna moždina, neurohipofiza i pokretački neuroni. 
Ljudski se mozak i živčani sustav počinju razvijati u trećem tjednu trudnoće.  

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1d/Ectoderm.png 

HORMONI I HORMONSKI SUSTAV 

----------------------------
  

SIMPTOMI DIJABETESA 

https://www.mojeoko.hr/media/javni-dio/savjeti-za-zdrave-oci/secerna-bolest/secerna-bolest-infografika.jpeg 

EPIFIZA I DNEVNO NOĆNI RITAM 
 

http://2012-transformacijasvijesti.com/wp-content/uploads/2011/03/epifiza-2.jpeg 

Tijelo ima unutarnji sat koji kontrolira prirodni ciklus spavanja  i budnosti, a ključnu ulogu u tom procesu ima melatonin.  

Melatonin je hormon kojeg proizvodi epifiza (Pineal gland), malena žlijezda veličine graška smještena u sredini mozga.  

Epifiza je tijekom dana neaktivna, a zalaskom sunca i pojavom mraka, počinje aktivno proizvoditi melatonin koji se otpušta u krv.  Posljedica povećanja razine melatonina je pospanost i s vremenom utonuće u san.  Razina melatonina  ostaje povišena tijekom cijele noći, otprilike 12 sati i sa zrakama sunca polako se snižava  signalizirajući da je vrijeme za buđenje. 

Količina proizvedenog melatonina osim o individualnim razlikama, uvelike ovisi i o dobi. Djeca proizvode znatno više melatonina nego odrasli, a sa starošću količina izlučenog hormona se smanjuje. 

PATULJAST RAST 

https://mojamedicina.com/wp-content/uploads/2020/12/patuljast-rast.jpg 

Patuljasti rast nastaje kao posljedica deficita hormona rasta u tijelu. Taj  nedostatak moguće je  liječiti i važno je s time započeti što ranije.  Liječenje se provodi umjetno spravljenim hormonom rasta koji se u tijelo unosi posebnim brizgalicama,  potkožno, svaku večer prije spavanja. Doza hormona potrebnih za liječenje određuje se zasebno za svako dijete, a ovisi o tjelesnoj težini djeteta, površini tijela i odgovoru na liječenje. 

      - brizgalica za injiciranje hormona rasta 

Zašto se hormon rasta ubrizgava navečer prije spavanja? 

VIŠAK KORTIZOLA – CUSHINGOV SINDROM 

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/14/Illu_adrenal_gland.jpg 
https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2015/01/ku%C5%A1ingov-sindrom.jpg?x89737 

Kora nadbubrežne žlijezde izlučuje kortikosteroidne hormone, aldosteron i kortizol. 
Cushingov sindrom je bolest koja se odlikuje viškom steroidnih hormona u krvi.  Osim što se sindrom razvija kao posljedica dugotrajnog unosa kortikosteroidnih lijekova zbog liječenja primjerice astme ili reumatoidnog artritisa, ovo stanje može biti i posljedica prekomjernog lučenja tih hormona iz jedne ili obje nadbubrežne žlijezde. Pojačano lučenje hormona može biti izazvano tumorom u nadbubrežnoj žlijezdi ili tumorom u hipofizi, koja uslijed toga pojačano stimulira nadbubrežnu žlijezdu na rad i izlučivanje hormona.  Ako se tumor razvio u hipofizi stanje se naziva Cushingovom bolešću. 
Simptomi se obično javljaju u toku nekoliko mjeseci. Prvi simptom je debljanje lica, koje postaje okruglo i crveno, zatim i debljanje tijela ponajviše na leđima između lopatica. Mišići slabe, na koži se pojavljuju modrice i ljubičaste linije, a kosti postaju lomljive. Osobe se osjećaju umorne i slabe. Često imaju problema sa krvnim tlakom i srcem. 
Cushingova bolest je rijetka, i uglavnom se javlja kod žena mlađe do srednje dobi 

HASHIMOTO SINDROM 

https://aqualab.rs/aqlab_new/wp-content/uploads/2021/01/hashimoto-bolest.png 

Autoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela koja te iste stanice uništavaju. Uslijed toga dolazi do nepovratnog oštećenja štitnjače i polaganog slabljenja njezine funkcije.  
Bolesnici dobivaju na težini, usporeni su, pospani, bezvoljni, stalno im je hladno, koža im postaje blijeda, a u težim slučajevima javljaju se edemi i poremećaj rada srca. Kosa je suha, glas je promukao zbog edema glasnica, razvija se nagluhost, dolazi do poremećaja menstruacijskog ciklusa i sterilnosti kod muškaraca i žena.  Kako se ovi simptomi polagano razvijaju bolesnici se vrlo često na njih naviknu pa bolest ostaje neotkrivena sve do uznapredovalog stupnja bolesti.  
Ova se bolest javlja u svim životnim dobima, nešto češće kod žena od 40 – 60 godine života. Sedam puta je češća kod žena nego kod muškaraca, a postoji i obiteljska sklonost za njezin razvoj. 

LANGERHANSOVI OTOČIĆI 

https://img.pobedidijabetes.org/img/ostrovoklangergansapodzheludochnoyzhelez_0BBA7814.jpg 

Njemački patolog i biolog Paul Langerhans otkrio je da stanice u repu gušterače otpuštaju inzulin. Kako ove stanice izgledaju kao otočići nazvani su  Langerhansovim otočićima. Hormon inzulin  ime je dobio od latinske riječi „insula“ što u prijevodu isto znači otok. Unutar Langerhansovih otočića  nalaze se  dvije vrste stanica, alfa i beta stanice. U našim tijelima za lučenje inzulina odgovorne su beta stanice.  
Inzulin  regulira šećer u krvi,  te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. On omogućava glukozi da iz krvi uđe u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo.  Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri. Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%). Kada dođe do poremećene regulacije inzulina u tijelu razvija se dijabetes ili šećerna bolest. 

MEHANIZAM POVRATNE SPREGE 

Normalna razina hormona u krvi održava se pod kontrolom  hipotalamusa. 
Hipotalamus  ovisno o  koncentraciji određenog hormona u krvi izlučuje stimulirajuće ili inhibicijske (oni koji zaustavljaju izlučivanje) hormone kojima djeluju na hipofizu, glavnu žlijezdu s unutarnjim izlučivanjem.  
Ako je hipofiza primila stimulirajući hormon, ona  tada izlučuje vlastite hormone kojima  potiče određenu žlijezdu s unutarnjim izlučivanjem na rad, odnosno na proizvodnju hormona. 
 

 https://docplayer.gr/docs-images/86/93687857/images/2-3.jpg 

FEROMONI 

Feromoni su kemijske tvari kojima životinja koja ih izlučuje djeluje na ostale pripadnike svoje vrste. Izlučuju ih različite žlijezde u tijelu životinja, primjerice  kod pčela osim predčeljusne žlijezde  koja ih izlučuje, postoje i mnoge druge  koje se nalaze na različitim dijelovima tijela. Također proizvodnja i izlučivanje feromona u pčelinjoj zajednici ovisi o spolu, starosti i ulozi jedinke u zajednici.  Trutovi neke žlijezde uopće nemaju, a neke su slabije razvijene nego u radilica ili u matice. Jednako tako, neke žlijezde su u matice jako razvijene, a u radilica zakržljale i suprotno.  
Funkcioniranje pčelinje zajednice omogućuje savršena komunikacija, a ona se kod pčela odvija pomoću pčelinjeg plesa i najvećim dijelom feromona. Oni u pčelinjoj zajednici imaju ključnu ulogu u svim aspektima života, od  razmnožavanja, do sakupljanja hrane i obrane zajednice. Pčele feromone mogu prepoznati u obliku mirisa ili okusa, a percipiraju ih pomoću specijaliziranih osjetilnih stanica – kemoreceptora. Primarni mirisni organi pčele su ticala koja ispod tvrdog sloja hitina prožetog rupicama sadrže kemoreceptorne stanice za miris.  
Feromoni su  dakle, izuzetno značajni za životinje koje žive u složenim društvima, no to ne znači da ih životinje koje žive pojedinačno ne proizvode i ne koriste.  Oni komunikaciju feromonima koriste rjeđe,  u specifičnim trenucima njihova života, primjerice u vrijeme parenja. 

HIPERTIREOZA 

 http://cr.emed.org.ua/endokrinologija-2/29985-hipertireoza-hipertireoza-simptomi-hipertireoze        

Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se tzv. Gravesova ili Basedowljeva bolest. To je autoimuna bolest u kojoj, iz zasad nepoznatih razloga, imunološki sustav pogrešno prepoznaje dijelove štitne žlijezde kao uljeze te ih uništava, što za posljedicu ima povećanu proizvodnju hormona štitnjače. 
Osim prisutnosti uobičajenih simptoma prevelike količine hormona štitnjače poput proljeva, ubrzanog rada srca, teškog podnošenja vrućine, dolazi i do pojave ukočenosti i otečenosti očnih mišića. Osim toga javlja se i izbočenje oka kroz otvor očne šupljine prema naprijed, što bolesniku daje karakterističan izgled izbočenih očiju.  
Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no najčešće se pojavljuje kod ljudi između 30 i 50 godina starosti.  
Povećano izlučivanje hormona štitnjače javlja se i kod  tzv. nodozne toksične strume. To je stanje kada u štitnjači postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone.