Napisale: Iva Ivančić i Lea Martinović, 6.a, Novinarska grupa

U školskoj je knjižnici uvijek živo i zanimljivo, a to dokazuje i činjenica da je naša vrijedna knjižničarka Helena Grčić tijekom ove školske godine organizirala čak pet književnih susreta! Gostujući spisatelji predstavili su se na različite načine, neki su glumili ili čitali svoje tekstove, a neki su općenito predstavili svoj rad, no zajedničko im je da su privukli pozornost svoje mlade publike pa pitanja nisu izostala, također ni mnogo smijeha. Niz književnih gostovanja zatvorili su spisatelji Želimir Hercigonja i  Melita Rundek, posjetili su treće i šeste razrede, a mi smo se prošvercali te iskoristili priliku da im postavimo nekoliko pitanja.

Gospodine Hercigonja, možete li nam reći nešto o sebi?

Ja sam Želimir Hercigonja, rođen sam u Zagrebu. Šarmantan, 184 cm visok, pametan…

Pišete li svaki dan? Bavite li se još čime osim pisanjem?

Ne pišem svaki dan, pišem kada dobijem inspiraciju. Osim što sam pisac, diplomirani sam pravnik, ali se najviše bavim svojom kćerkom.

Kako se razvija talent za pisanje?

Rađamo se s time, ne može te nitko to naučiti, to nosiš u sebi. Zadatak je prvenstveno profesora hrvatskog jezika da vidi taj talent. Kao da pokušavate izbrusiti kamen u dijamant. Ne ide, moraš se roditi kao dijamant.

Što biste savjetovali svima koji maštaju da postanu pisci?

Svakom bih savjetovao da slijedi svoje snove i, najbitnije, vjeruje u sebe.

Gospođa Rundek u razgovoru sa šestašima podijelila je mnoštvo petica za pripremljenost i zainteresiranost. Spremno je odgovorila na neobična i pametna pitanja.

Što biste preporučili svakom budućem piscu?

Za početak neka pročita knjigu Psima ulaz zabranjen, koja kaže da kraljević mora poznavati kraljevstvo kojim vlada. Svi budući pisci moraju čitati da bi proširili rječnik i da bi mogli svoje misli pretočiti u knjigu.

Koliko često pišete?

To mi je teško reći jer ja nisam jedna od onih koji pišu svaki dan. Postoji nešto što treba poštivati, a to je inspiracija, za vrijeme „kuhanja“ se to taloži u meni.

Imaju li događaji o kojima pišete u romanu Psima ulaz zabranjen veze s vašim iskustvom? Jeste li vi jedan od likova, možda  knjižničarka ili pisac ?

U svojim romanima preplićem iskustvo, stvarnost s maštom. Ja sam u trenutku pisanja svi likovi istovremeno, ulazim u njihovu kožu. Neki put su osnova likova stvarni ljudi. Ali autobiografska djela nisam dosad pisala.

Imate li psa?

Nisam nikad imala psa. Dapače, veći dio života provela sam u strahu od pasa jer me jedan ugrizao u djetinjstvu, baš kao gospodina direktora knjižnice iz romana Psima ulaz zabranjen. Pišući roman, liječila sam se i od straha pa se sad bojim samo onih jako, jako velikih.

Postoji li pravi Tomica? Je li ikada dobio peticu iz lektire?

Likovi iz priča postoje jer su napisani. Tako da u nekom paralelnom svemiru, svemiru knjiga, postoji i Tomica. I sigurno je jednog dana dobio peticu iz lektire! Dapeče, gomilu petica!

Koju knjigu ste najviše voljeli kad ste bili u našoj dobi?

Vrlo sam rano naučila čitati i vrlo rano su me upisali u knjižnicu. Gutala sam knjige. Imala sam puno favorita. Voljela sam dvije cure, Alisu i Pipi Dugu Čarapu. I sve romane Mate Lovraka. Sigurno sam još neke sjajne knjige zaboravila.

Dajte nam jednu poruku o čitanju.

Čitajte, ne zato što morate nego zato što je to super, i zabavno i korisno. Jer se u knjigama nalaze vitamini kojih nigdje drugdje nema. Čitajući, upoznat ćete razne zanimljive likove koje inače nikad ne biste sreli. Čitajući, naučit ćete razne fora riječi kojim ćete moći izraziti sebe i svoje mišljenje i svoje iskustvo. Čitajte da biste se zabavili i svašta naučili. Književno je carstvo jako veliko. I ako vam jedna knjiga nije po volji, ne odustajte! Tražite dalje! Jer s knjigama je kao s ljudima. Neki vam se neće svidjeti, a neke ćete zavoljeti i družiti se s njima zauvijek.

Mudre riječi naše gošće izvrsna su poruka pa vam, dragi sadašnji i budući čitatelji, želimo da ovo ljeto svakako provedete i u društvu pokoje knjige!