NA KRAJU OSMOG RAZREDA (ANKETA PROVEDENA MEĐU UČENICIMA OSMIH RAZREDA)
Anketirale i razgovarale: Iva Ivančić, Lea Martinović i Luna Pendić, 6. a
1. KAKO SE OSJEĆAŠ NEKOLIKO DANA PRED ZAVRŠETAK SVOJE OSNOVNE
ŠKOLE?
48% svega mi je dosta 37% sretno 30% uzbuđeno
2. KOJI TI JE RAZRED BIO NAJTEŽI?
a) 5. razred 2% b) 6. razred 4% c) 7. razred 60% d) 8. razred 34%
3. NAJTEŽI PREDMET: Hrvatski 39%
NAJLAKŠI PREDMET: TZK 34%
NAJDRAŽI PREDMET: TZK 32%
NAJDRAŽI/A PROFESOR/ICA: prof. Goran Firšt (21%) i prof. Damir David
(21%)
4. ČEGA ĆEŠ SE NAJRADIJE SJEĆATI?
prijatelja 37% profesora 16%
5. ŽALIŠ LI ZA ČIME?
Da sam barem više učila/učio. 32%
6. MISLIŠ LI DA SI STEKAO/STEKLA DOBRO ZNANJE U NAŠOJ ŠKOLI?
DA 37% E da sam više učio/učila. 32% NE 27%
7. JESI LI ZADOVOLJAN/ZADOVOLJNA SVOJIM USPJEHOM?
DA 55%
8. JESI LI ODLUČIO/LA KOJU BI SREDNJU VOLIO/VOLJELA UPISATI?
Da, točno znam što želim. 55%
Još se dvoumim. 30 %
Ne, uopće ne znam. 15%
9. JESI LI SE U OSNOVNOJ ŠKOLI PRVI PUTA ZALJUBIO/LA?
DA 46%
10. ČEMU SE NAJVIŠE VESELIŠ U SREDNJOJ ŠKOLI?
novim prijateljima 67%
11. TVOJ SAVJET ZA BUDUĆE GENERACIJE?
Puno učite. 40%
Budite ludi i dobro se zabavite. 32%
Uživajte dok traje. 5%
Što su osmaši rekli o planovima za budućnost?
Magdalena Milić (8. A): Jako će mi nedostajati moj razred. Čudno mi je kad pomislim da sljedeće školske godine više nećemo biti zajedno. Sigurno ću zauvijek pamtiti našeg dobrog razrednika, prof. Damira Davida, koji je s nama bio neizmjerno strpljiv, a ponekad mu zaista nije bilo lako. Još nisam odlučila koju ću srednju školu upisati, ali planiram neku gimnaziju jer bih nakon srednje voljela studirati pravo.
Vlatka Trputec (8. B): Budući da sam se u petom razredu doselila iz Pavlekice, jako sam sretna i zahvalna što su me u razredu svi dobro prihvatili, kao da sam oduvijek pripadala u OŠ Medvedgrad, koja je zaista super škola. Jedna od najdražih uspomena iz osnove škole mi je definitivno naš maturalac u Istri. Detaljno sam se raspitala o zagrebačkim gimnazijama i planiram upisati Gimnaziju Tituša Brezovačkog jer će me ondje profesori moći dobro pripremiti za maturu, a moći ću usput trenirati plivanje, koje jako volim i od kojeg ne planiram odustati. Željela bih jednog dana studirati psihologiju.
Filip Šljivarić (8. B): Mi bekači smo često mijenjali razrednike pa su s nama tako nakon učiteljice Jasminke Udiljak bili profesori Boris Muža, Sanja Očasić Huljev, Ivana Žderić Matijaščić, a osnovnu završavamo pod budnim okom profesorice Ilone Mirt. Nekad su nam te promjene teško padale, ali imali smo sreće da su to uvijek bili dobri i brižni razrednici. Tijekom ovih osam godina, ma zapravo u mome životu općenito, najveći i najljepši događaj je to što sam upoznao Filipa Bodaleca, prijatelja za cijeli život. Svoje školovanje nastavljam u Prvoj tehničkoj školi poznatijoj kao Tesla. Kao uzoran učenik mlađima bih poručio da se trude učiti više od nas i da se ne zezaju previše.
Filip Bodalec (8. B): Na kraju osmog razreda najteže mi pada što se moram rastati od svojih prijatelja i što više neće biti one naše zezancije u razredu. Ali, svi smo si dobri i nastavit ćemo se družiti. Pamtim i to što sam se ovdje prvi put zaljubio. Možda ću slomiti poneko žensko srce svojim odlaskom, ali život ide dalje. Jednoga bih dana volio biti vrhunski kuhar pa se nadam ću upisati ugostiteljsko-turističku školu.
Bruno Gulija (8. B): Mi smo se kao razred uvijek dobro zabavljali, bilo na hodniku, bilo u razredu, i to će mi možda najviše nedostajati. Toliko je smiješnih dogodovština! Malo jesmo bili ludi, ali smo i dosta učili. Profesori su nam često znali reći da smo pametni. Budući da od malih nogu gotovo svakodnevno treniram nogomet, na što mi odlazi puno vremena, moram reći da su mi profesori uvijek izlazili u susret i da su imali razumijevanja za mene, a ja sam se trudio redovito izvršavati svoje školske obveze. Također sam se puno natjecao za školu, što mi je uvijek bila velika čast. Kada upišem Sportsku gimnaziju, znam da ću uvijek navraćati u školu posjetiti profesore, osobito profesora Damira Davida.
Nika Vuk (8. A): Meni je u osnovnoj bilo zabavno i znam da sam puno toga naučila. Zapravo jedino žalim što se ponekad nisam više trudila i redovitije učila. Opet, ništa se ne može usporediti s onim najvažnijim što sam ovdje stekla, a to su prijatelji. Sigurna sam da će neka od ovih prijateljstva trajati čitav život. Dat ću sve od sebe da upišem Lucijanku, jer mislim da ondje mogu steći kvalitetno obrazovanje kako bih jednoga dana studirala za psihoterapeuta.
Luka Mateljić (8. B): Životno razdoblje koje sada završava najviše ću pamtiti po svom bavljenju atletikom i po brojnim sportskim natjecanjima na kojima sam predstavljao školu. Naš je maturalac također bio nezaboravan. Naravno, nedostajat će mi moj razred, kako smo zezali jedni druge, kako smo se zezali s profesorima, a opet smo sve zadatke stigli napraviti i uspješno završiti osnovnu. Srećom, mnogi će moji prijatelji, kao i ja, upisati Sportsku gimnaziju pa ćemo se ondje nastaviti družiti.
Lorena Pustaj (8. B): Među najdraže uspomene koje nosim iz osnovne škole definitivno spadaju naš maturalac u Istri i odlazak u Vukovar, jer smo se na tim putovanjima kao razred više zbližili. Još se dvoumim oko srednje škole, ali mislim da će to ipak biti Lucijanka. Ni sama ne znam čime bih se bavila u budućnosti. A poruka mlađim generacijama... Kada je škola u pitanju, uvijek se trudite i dajte sve od sebe, bit će ponekad teško, ali bit ćete sretni i zadovoljni kada vidite konačan rezultat.
Osmašima želimo da upišu željene škole te da u njima nađu odlične prijatelje i profesore!
Posjetite nas ponekad!
Znate li da smo vidjeli Crnu Kraljicu na Kraljičinom zdencu? Kraljičin je zdenac izvor pitke vode potoka Kraljevca, a nalazi se na nadmorskoj visini od 529 metara. Ime je dobio po glasovitoj medvedgradskoj Crnoj Kraljici koja je u prvoj polovici 19. stoljeća ovdje imala svoj majur. Pretpostavlja se da je ona bila Barbara Celjska, supruga ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Život ove žene iznimne ljepote bio je razuzdan i poročan, bavila se alkemijom i voljela se odijevati u crno zbog čega je u hrvatskom narodu ostala zapamćena kao Crna Kraljica.
S kime smo se zapravo susreli? Budući da javna ustanova Park prirode Medvednica i Rotary klub Zagreb-Medvedgrad organiziraju obnovu Kraljičinog zdenca, tom su prigodom članovi Družbe vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice odigrali igrokaz Crna Kraljica. Udruga djeluje već deset godina na prostorima Lijepe Naše, a i šire. Najstarija su takva skupina u Hrvatskoj, a osim njih danas postoji još pet takvih udruga. Kostime za svoje nastupe izrađuju sami i uz pomoć prijatelja, a metalne su oklope naručili iz Češke. U igrokazu smo imali priliku vidjeti jedan isječak iz Barbarine svakodnevice. Kako bi dokazala svoju snagu i okrutnost, ona mačem ubija dva viteza koja su joj se pokušala suprotstaviti. Mi smo se gledajući ovaj igrokaz uvjerili u moć Crne Kraljice, ali nje se danas više ne trebamo bojati. Možemo slobodno i bezbrižno šetati šumom i uz žubor njezina zdenca uživati u ljepoti prirode.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |