Nakon lektire

Ernest Hemingway: Starac i more i Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston

Piše: Sara Delić, 8. a

  Jeste li ikada pomislili na život u osami? Prožet mislima, strahovima, neugodnim iskustvima i onim najbitnijim, upornošću. Kada smo sami i kada nemamo nikoga uz sebe, jedino što nam ostaje naše su misli te se tada zapitamo jesmo li dali sve od sebe, jesmo li zadovoljni samima sobom i možemo li bolje od ovoga sada.

  Tri su dana slične misli putovale zamišljenim cestama starčeve glave. Negativne su misli ostajale u sjeni onih pozitivnih, u sjeni upornosti i vjerovanja u samoga sebe. Ovaj je put želja za uspjehom prevagnula. Iako se vratio bez ulova, Santiago je dokazao samome sebi kako je bitno potaknuti se i sve usmjeriti na jedan cilj. Vrlo je važno što starac unatoč svojim godinama, zbog same snage svoga uma, postiže uspjeh nevjerojatne razine. Iako je nastao davne 1952. godine, Hemingway je dokazao kako njegov roman ne poznaje vrijeme te kako svoju dušu možemo poistovjetiti s njegovim mislima. Roman se na samom vrhuncu, gdje se pojavljuju bezuvjetna upornost i predanost životu u nadi ostvarenja nekih ciljeva, dotiče s drugom knjigom za sva vremena, s romanom autora Richarda Bacha. Galeb Jonathan Livingston objavljen je mnogo godina kasnije, 1985., i vjerojatno je jedan od najljepših romana ikada nastalih. Priča o neizmjernoj samouvjerenosti i ogromnom trudu potiče nas na  duboko razmišljanje. Poistovjećuje se s nama te prilagođava svim uzrastima, omogućuje da pronađemo svoje osobine u samo par stranica knjige. Nakon izopćenja iz jata Jonathan odlazi na Daleke Hridi živjeti u osami. No ta ga osama još više potiče te on odluči uspjeti, ostvariti svoje ciljeve i dokazati da se sve može ostvariti uz puno truda. Njegova se upornost isplati te on odlazi u nebo ne prekidajući učenje letenja. Njegova osobina koja se značajno ističe u trećem dijelu romana je nesebičnost. John se vraća na Zemlju učiti one koji su ga odbacili. Zapitala sam se zašto ljudi oko mene nisu potaknuti takvom dobrotom i velikodušnošću, već mržnjom i diskriminacijom. Odabir riječi koje razumijem te kratke rečenice omogućuju da se romani pročitaju u vrlo kratkom roku, ali da njihova pouka ostane u strukturi naših misli još dugo. Povezanost misli tih dvaju pisaca poistovjećujem s povezanosti braće blizanaca.

  Mnogo je razloga zašto su te knjige postale svjetski klasici. Mislim da se one još uvijek čitaju jer još nitko nije do kraja uspio izvući iz njih sve pouke i počeo ih primjenjivati na svoj život, surovu stvarnost. Vjerujem da će spomenuta djela ostati prisutna u našim životima dok se taj cilj ne ostvari, kako je i galeb Jonathan rekao: „ Možemo biti slobodni, možemo naučiti letjeti!“