FANTASTIČAN REZULTAT NAŠIH UČENIKA NA "INFOKUPU" 2015.!
Intervju sa Sarom Delić i Jurjem Šljivarićem, osmašima koji su se plasirali na državno natjecanje iz informatike, te profesorom Srećkom Kneževićem
Piše: Nikolina Milić, 8. c
Kad se bilo kome od nas spomene državno natjecanje, razmišljamo o tome kao o nečemu nedostižnome. Tako su vjerojatno do prije par mjeseci razmišljali i učenici osmih razreda Sara Delić i Juraj Šljivarić. Na Infokupu 2015. (Natjecanju iz područja informatike – računalstva) Juraj je osvojio četvrto mjesto, a Sara deveto! Pogledajmo kako razmišljaju naši informatičari.
1. Jeste li na početku ovogodišnjeg Infokupa pomislili da ćete doći do državne razine?
JURAJ: Na natjecanje sam krenuo zato što sam želio biti među prva tri informatičara u državi i da mogu upisati bilo koju školu u Zagrebu. Naravno da je to bila samo želja, ali kroz rad sam shvatio da je to i ostvarivo, što mi je dalo još veću motivaciju za učenje.
SARA: Iskreno, jesam, jer sam već prošle godine bila nadohvat državnom natjecanju pa sam znala da ove godine mogu uspjeti!
2. Kako ste se osjećali kada ste saznali da idete na državno natjecanje i na koji ste se način pripremali za njega?
SARA: Bila sam u isto vrijeme i sretna, i živčana, i uzbuđena, bilo je svega pomalo. Profesor nas je upućivao na ono najvažnije, a mi smo kod kuće naporno učili.
JURAJ: Kad smo dobili županijske rezultate, nisam još znao hoćemo li proći na državno, na kraju smo prošli, naš broj bodova bio je granica. Nakon toga sam mislio da nisam zaslužio proći dalje pa sam se htio iskupiti i učio sam još više. Pripremali smo se na način da smo rješavali prijašnja državna natjecanja za osnovnu školu, čak i za srednju (što obuhvaća dio našeg gradiva), te smo učili po knjigama raznih izdavača za osnovnu i srednju školu.
3. Koliko vam je bila važna podrška obitelji, prijatelja i učitelja?
JURAJ: Mislim da je to najbitnije, moj tata je programer i njega sam također mogao pitati nešto što mi nije jasno.Vrlo važna prednost je i to što je i Sara prošla na natjecanje, mogli smo zajedno učiti i međusobno si ispravljati pogreške. Podrška mentora bila je ključna jer on ima iskustva i zna što bi se moglo tražiti te na koji način se postavljaju pitanja, profesor Knežević nas je usmjeravao i govorio što i kada treba učiti.
SARA: Meni, iskreno, nije bila važna jer sam bila dovoljno samouvjerena.
4. Ukratko nam opišite ta četiri dana u Primoštenu.
SARA: U početku puno učenja, a kasnije sve polagano. Šetnja po predivnom Primoštenu, upoznavanje novih ljudi i predobra „klopa“. Ostat će mi u prekrasnom sjećanju.
JURAJ: Grad je bio prazan jer nije turistička sezona i u hotelu nije bilo puno aktivnosti. To je ipak državno natjecanje i nitko se nije došao zabavljati, ljudi su došli pobijediti, tako da smo se svi pripremali za natjecanje.
5. Koliko je za natjecanje važna psihička spremnost? Jeste li bili zabrinuti zbog
rezultata?
JURAJ: Bio sam miran jer sam znao većinu gradiva i da će bolji biti onaj kojeg „pogode“ pitanja u testu. Tremu nisam imao sve do trenutka kad smo pisali test i zbog te treme i stresa krivo sam odgovorio jedno pitanje, što je bilo dovoljno da ne budem među prva tri natjecatelja. Za rezultate nisam bio zabrinut jer sam znao da Sara i ja imamo potencijale biti među prvih 10, a nakon što sam napisao test, nadao sam se i među prva tri.
SARA: Vrlo je važna, čini mi se da moja nije bila razvijena baš do kraja J! Rezultat je bio odličan jer smo pokazali više nego što je itko očekivao od nas.
6. Jeste li stekli nove prijatelje?
SARA: Jesmo, vrlo mnogo, neki su iz škola koje mi želimo pohađati pa smo se mogli raspitati kako im je, gotovo sa svima njima ostala sam u kontaktu te se koji put nađemo.
JURAJ: Upoznao sam nove ljude, ali nisam s njima u kontaktu.
7. Koju školu želite upisati nakon osnovne i koliko će postignuti rezultati utjecati na vašu budućnost?
JURAJ: Želim dati svoji maksimum i upisati najbolju školu na području informatike, mislim da je to MIOC, ali koliko će moja škola imati veze s onim što mislim raditi u budućnosti, ne znam, no znanje mi nikako neće škoditi.
SARA: Još nisam odlučila točno hoće li to biti medicinska škola ili gimnazija, ali što god da upišem, potrudit ću se završiti te steći što više znanja. Znanje informatike koje sam stekla sigurno će mi olakšati nastavu informatike u srednjoj školi, tako da je to vrlo pozitivno postignuće za mene.
1. Profesore Kneževiću, uspjeha naših učenika ne bi bilo bez Vašeg stručnog vodstva. I prijašnjih godina naši su učenici postizali odlične rezultate, možete li se kratko osvrnuti na neke od njih?
Ovo je treća i najuspješnija godina sudjelovanja na Infokupu, no i ranijih godina imali smo zapažene rezultate. 2013. godine učenica Helena Lovrić osvojila je 3. mjesto na županijskom natjecanju u kategoriji Osnove informatike. Tada smo na istoj razini imali još dvije visoko plasirane učenice. Prošle je godine Sara Delić u istoj kategoriji osvojila 4. mjesto te bila najbolja učenica sedmih razreda. To je i jedna zanimljivost natjecanja, da se zajedno natječu učenici svih razreda. Inače, natjecanje iz Osnova informatike smatram prilično zahtjevnim i opsežnim, ispituje se znanje iz sve četiri godine nastave informatike plus još neke cjeline koje učimo na dodatnoj nastavi, odnosno na informatičkoj grupi, koju iz godine u godinu pohađa sve veći broj učenika. Osim toga, neka pitanja tiču se općeg znanja informatike, dakle, zahtijeva se visoki nivo informatičke pismenosti. 2014. godine imali smo prvi put i tri učenice na županijskom natjecanju u programiranju. Sve su tada bile učenice 6. razreda. Najbolji plasman ostvarila je Viktoria Kežman – visoko 9. mjesto. I ove je godine na županijskom natjecanju iz programiranja sudjelovao jedan šestaš,Tibor Štefanac osvojio je 11. mjesto. Ove godine ostvaren je najveći uspjeh dosad, Sara Delić i Juraj Šljivarić podijelili su drugo mjesto na županijskom natjecanju iz Osnova informatike te se plasirali na državno u Primoštenu, održano je od 16. do 19. ožujka. Juraj je osvojio 4. mjesto i za samo pola boda ostao bez medalje. Sara je ostvarila 9. rezultat, odnosno 11. mjesto među 28 najboljih u državi.
Nadam se i vjerujem da će i sljedeće generacije nastaviti marljivo i odgovorno raditi te postići poneki dobar rezultat.
2. S kakvim se poteškoćama susrećete tijekom natjecanja?
Jedna je od „teškoća“ rada u informatičkoj grupi, prije bih rekao specifičnosti, da je prilično heterogena, istovremeno radim s učenicima različitih razreda te imamo dvije natjecateljske kategorije. Sastajemo se uglavnom u međusmjeni i po potrebi, dok najveći dio posla učenici obave kod kuće. Trenutačno je u grupi najviše učenika sedmih razreda. Većina učenika pohađa i neku drugu dodatnu nastavu, aktivnosti u školi i izvan, pa mi je iskreno žao za neke koji su pokazivali interes i imali predispozicije da se nisu više uključili u rad. Ne mogu ne spomenuti učenicu Antoniju Sudaš, koja je kao i Sara i Juraj redoviti član grupe od petog razreda, bolest ju je spriječila prošle i ove godine da se natječe, sigurno bi postigla dobar rezultat. Dodao bih da je dodatna nastava iz informatike više nego odlična priprema za sve učenike koji će kasnije upisati neki informatički smjer i baviti se informatikom. Za kraj želim samo napomenuti da su ove godine 5. i 6. razred vodile profesorice Pavlić i Marinković te značajno pridonijele postizanju navedenih rezultata.
Vidimo da za odlazak i dobar rezultat na državnom natjecanju nije potrebno samo znanje, potrebne su i upornost, želja te velike ambicije. Možemo se nastaviti diviti našim vršnjacima te se ugledati u njih. Oni su nam dokaz kako se naporan trud uvijek isplati. Čestitamo Sari, Juri i profesoru Kneževiću na postignutim rezultatima!
Znate li da smo vidjeli Crnu Kraljicu na Kraljičinom zdencu? Kraljičin je zdenac izvor pitke vode potoka Kraljevca, a nalazi se na nadmorskoj visini od 529 metara. Ime je dobio po glasovitoj medvedgradskoj Crnoj Kraljici koja je u prvoj polovici 19. stoljeća ovdje imala svoj majur. Pretpostavlja se da je ona bila Barbara Celjska, supruga ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Život ove žene iznimne ljepote bio je razuzdan i poročan, bavila se alkemijom i voljela se odijevati u crno zbog čega je u hrvatskom narodu ostala zapamćena kao Crna Kraljica.
S kime smo se zapravo susreli? Budući da javna ustanova Park prirode Medvednica i Rotary klub Zagreb-Medvedgrad organiziraju obnovu Kraljičinog zdenca, tom su prigodom članovi Družbe vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice odigrali igrokaz Crna Kraljica. Udruga djeluje već deset godina na prostorima Lijepe Naše, a i šire. Najstarija su takva skupina u Hrvatskoj, a osim njih danas postoji još pet takvih udruga. Kostime za svoje nastupe izrađuju sami i uz pomoć prijatelja, a metalne su oklope naručili iz Češke. U igrokazu smo imali priliku vidjeti jedan isječak iz Barbarine svakodnevice. Kako bi dokazala svoju snagu i okrutnost, ona mačem ubija dva viteza koja su joj se pokušala suprotstaviti. Mi smo se gledajući ovaj igrokaz uvjerili u moć Crne Kraljice, ali nje se danas više ne trebamo bojati. Možemo slobodno i bezbrižno šetati šumom i uz žubor njezina zdenca uživati u ljepoti prirode.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |