Napisale: Magdalena Milić (8. a), Patricija Runjak (8. a), Lorena Pustaj (8. b) i Vlatka Trputec (8. b)

Nakon dugog iščekivanja došao je i naš maturalac. S velikim uzbuđenjem čekali smo da autobus krene tog 14. rujna. Svi smo bili sretni i uzbuđeni te nam nimalo teško nije pala četverosatna vožnja do Pule. Možda je jedino profesorima teško padala buka koju smo stvarali zezajući se i pjevajući, ali oni ionako nikamo nisu mogli pobjeći. Naša prva stanica bio je Aquarium Pula, naučili smo puno o svijetu kornjača, rakova, morskih pasa i drugih stanovnika Jadranskog mora. Potom smo razgledavali Pulu te imali malo slobodnog vremena za opuštanje i šetnju. Naravno, noge su nas same vodile u McDonald′s. Baš kao da smo se dogovorili da se svi nađemo ondje. Napokon smo stigli i u hotel, gdje smo se smjestili i raspakirali. Osobito smo bili uzbuđeni pred naš prvi odlazak u disko. Ondje smo upoznali i učenike drugih škola, a tek kad su naše cure zakoračile na plesni podij, zagrijala se atmosfera, pale su i neke simpatije (nećemo ovdje o imenima :). 

Iako smo noć prije, zbog brojnih „obveza“ prilikom obilaženja tuđih soba, legli tek pred zoru, morali smo ustati već u 7 sati kako bismo stigli na doručak. Neke spavalice su ga ipak preskočile. Cilj drugog dana bio je Nacionalni park Brijuni, na Velikom Brijunu dočekala nas je vodičica. Sjeli smo u vlakić koji nas je vozio otokom i iz njega bezbrižno promatrali predivan krajolik. Slobodno možemo reći da je to jedan od najljepših otoka Lijepe Naše. Posjetili smo tamošnji safari park te vidjeli mnogo domaćih i egzotičnih životinja: zebre, istarska i  indijska goveda, ovce, jednu nedavno spašenu glavatu želvu (vrsta morske kornjače), slonicu Lanku (visoku tri i pol metra), paunove... Nakon kratkog odmora krenusmo prema Brijunskom mediteranskom vrtu, koji je predivno izgledao i mirisao, a većina je sjedila u hladu i razgovarala o važnim temama. Druženje je ipak bit maturalca, zar ne?! Osim muzeja  posvećenom Titu i njegovog oldtimera ipak nas je najviše zadivio Titov kakadu Koko, s kojim smo mogli razgovarati. Sada je već očito da je nama osmašima razgovor bilo koje vrste omiljena aktivnost! Po povratku na brzinu smo ručali i požurili se presvući u kupaće kostime jer su nam profesori obećali popodnevni kupanac. More je bilo toplo, ali većina je pobjegla na obalu u strahu od meduza, iako su nam rekli da su bezopasne. Navečer su rijetki željeli ići u disko, bolje rečeno, išli su samo oni „zaljubljeni“ čije su simpatije bile među učenicima iz druge škole. Ostali su se zezali po sobama. Profesori su rekli da do ponoći moramo biti u svojim krevetima. Hm, hm... možda smo malo prekršili i to pravilo, ali samo malo.

Nakon još jedne jedva prospavane noći (vjerujem da je i našim profesorima bila zabavna jer su se stalno smijali po hodnicima) svi smo s negodovanjem pakirali stvari za povratak. Plan je bio otići u Rovinj, no, zbog održavanja sajma u tom gradu, odlučili smo posjetiti Poreč. Najveća je atrakcija ondje bila Eufrazijeva bazilika. U trenutku kada smo dobili dozvolu za slobodno istraživanje grada, na nas se sručio snažan pljusak. Za nekoliko minuta voda nam je  bila do gležnjeva pa smo se od poplave skrivali gdje god smo stigli, po trgovinama, kafićima, restoranima, pekarnicama... Ipak, nije nam bilo spasa, svi smo bili mokri do kože. Iskreno, nama je to bilo i zabavno, ali takvi pokisli nismo mogli u autobus do Zagreba. U jednoj su nam školi dopustili da presvučemo odjeću i cipele. Čak je i restoran u kojem smo trebali ručati bio poplavljen, ali to nas nije omelo da pojedemo sve što su nam poslužili. Vožnja do Zagreba protekla je u prepričavanju dogodovština i zezanciji.

                        Zauvijek ćemo pamtiti ta tri uzbudljiva dana u Istri!