Piše: Magdalena Milić, 8. a

Bojana Meandžija (Karlovac, 4. listopada 1977.), koju još nazivaju hrvatska Ana Frank, posjetila je našu školu 7. veljače 2017. te učenicima 6. i 8. razreda ispričala što je sve doživjela kao četrnaestogodišnja djevojčica tijekom Domovinskog rata. Bojana je autorica autobiografskog romana Trči! Ne čekaj me... u kojem govori o ratu i traumama koje donosi.

Ono za čime tragamo često nalazimo u sebi.

Na Bojanin rođendan 1991. pala je prva bomba, i to samo dvjestotinjak metara dalje od nje i njezine najbolje prijateljice Tamare. Našle su se u prašini, staklu i smeću. Toga je dana počeo napad na Karlovac. Trčala je s ostalom djecom prema roditeljima te kad je došla do majke, onesvijestila se i ne sjeća se što se dogodilo poslije. Probudila se u skloništu, gdje je boravilo oko 250 ljudi, sedam dana jeli su sve što su uspjeli iznijeti iz stana, a toga je bilo vrlo malo. Možemo samo zamisliti kakav je osjećaj bio pojesti nešto toplo tek osmog dana, a razlog tog ukusnog obroka bila je jedna sedamdesetogodišnja žena koja je odlučila riskirati te otići do svoga stana po nešto hrane. U sklonište se vratila s najvećim loncem koji je našla u stanu. Djeci je skuhala na desetke jaja. Bojanin najbolji prijatelj uspio je snimiti zvukove sirene i napada pa nam je pustila snimku. Nakon mnogo vremena došao je i taj dan, 7. kolovoza 1995. godine, kraj oslobodilačke akcije Oluja. Svi su izišli na balkone i ulice te radosno  pjevali. Djeca iz Bojaninog skloništa zatražila su ključ tog prostora u kojem su provela četiri godine svoje mladosti. Otišli su do jezera i bacili ključ sa željom da se ta vrata više nikada ne otvore. Dok je boravila u skloništu, Bojana je svoje misli pisala po zidovima i daskama te ih je na taj način ostavljala kao poruke. Neke od njih možete ovdje pročitati.

Život je crtež bez gumice za brisanje.

Čvrsto prigrli snove uza se.

Novi trenutak! Novi dan! Nepoznato vrijeme djetinjstva! To nije san.

Život je ovdje i sada, a ne ondje i poslije...

Ono za čime tragamo često nalazimo u sebi.

Da nema nade, srce bi se slomilo.

Nikad se nemoj iznevjeriti! Nikad ne reci nikad! Nikad si ne postavljaj granice!

Jer kad prestaneš sanjati, okončao si život...ili ti ga okončaju.