RAZGOVORI VODILI: Dora Ciganović, Nikolina Milić, Andrija Palička i Juraj Šljivarić (6.c)

RAZGOVOR S RAVNATELJICOM BLAŽENKOM GAŠLJEVIĆ

Cijenjena ravnateljice, iako Vas prvenstveno želimo pitati kako će škola obilježiti 50. godišnjicu osnutka, ujedno Vas, kao ravnateljicu naše škole, želimo pobliže upoznati.

Što ste u djetinjstvu željeli postati?

U djetinjstvu sam maštala da ću postati poštarica ili učiteljica. Tada nije bilo telefona, stoga mi se zanimanje poštarice činilo zanimljivo.

Živite li oduvijek u Zagrebu? Imate li obitelj?

Od petnaeste godine živim u Zagrebu. Imam obitelj – muža, dvoje djece i dvije unuke.

Jeste li u osnovnoj i srednjoj školi bili uzorna učenica? Koju ste srednju školu završili?

Da, bila sam uzorna učenica, a u Zagrebu sam upisala i završila srednju školu za zdravstvene tehničare.

Koji ste fakultet završili i što ste radili prije nego što ste postali ravnateljica škole?

Završila sam Fakultet za defektologiju, danas je to Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, a prije nego što sam postala ravnateljica, radila sam u ovoj školi kao pedagog.

Kada ste postali ravnateljica, što Vas je privuklo tom poslu i volite li ga?

Ravnateljica sam postala 1998. godine. Velika je odgovornost vršiti ravnateljski posao. Prvenstveno me ovom poslu privukao rad s djecom i zato ga volim.
 

Imate li tremu kada držite govor pred nekoliko stotina učenika i odraslih?

Uvijek postoji mala trema, ali kada počnem govoriti, sve postane lakše. Što sam duže ravnateljica, sve mi je lakše govoriti, opuštenija sam. Naravno, uvijek se pripremim što ću reći.

Je li teško upravljati školom i uvoditi promjene?

Nije jednostavno, no naša škola ima dobru radnu zajednicu pa je utoliko lakše.

Za koje je sve poslove zadužena ravnateljica?

Dužnost je ravnatelja voditi brigu da se nastava u svom obrazovnom i odgojnom dijelu odvija po planu i programu. Nadalje, ravnatelj se brine o redu i disciplini u školi, o satnici učitelja, o održavanju zgrade škole...

Koje su najznačajnije promjene koje ste uveli u školu?

Moj dolazak na mjesto ravnateljice poklopio se s vremenom uvođenja novih tehnologija. Škola mora ići ukorak s vremenom, stoga smo opremili informatičku učionicu i u većinu ostalih uveli nove uređaje.

Znamo da to ovisi o financijskim sredstvima, ali kakvi su planovi vezani za fizički izgledškole?

Sa sigurnošću mogu reći da u narednih godinu-dvije neće biti većih promjena, na primjer rušenja starog i građenja novog. U planu nam je ovo ljeto postaviti novu rasvjetu u svim učionicama. Želimo do 50. obljetnice obnoviti fasadu škole. Vjerojatno ćemo u svim učionicama ugraditi projektore, kupit ćemo nove kompjutore, obnoviti stolariju. U planu nam je također da se nastava odvija u jednoj smjeni, ali to je moguće tek za nekih osam godina. Morate shvatiti da sve to ovisi o vašim roditeljima, o tome koliko nam grad daje novaca. To nije tako jednostavno.

Planirate li ugraditi ormariće za odlaganje stvari?

Puno sam razmišljala o tome. Gledala sam u ostalim školama i, vjerujte mi, izgleda jako neuredno. Godinu ili dvije će možda još biti uredno, ali nakon toga više ne. Osim toga, učenici bi svakodnevno morali nositi sa sobom svoj ključ i biti odgovorni, što baš nije vjerojatno.

Da niste ovo što jeste, što biste rado radili?

Da nisam ravnateljica, vjerojatno bih bila pedagoginja. To sam i prije radila. Jako sam voljela taj posao.

Koja Vam je generacija ostala u posebnom sjećanju i po čemu je pamtite?

Prošlogodišnji su osmaši dobivali puno pohvala i bili su poslušni.

Jesu li se djeca stvarno promijenila u odnosu na onu prije dvadeset godina?

Djeca su najiskrenija. Da, mislim da jeste drugačiji. Sve je to utjecaj medija, informatike... Vi danas puno lakše dolazite do svih informacija i imate pristup onome čemu ne biste smjeli imati. Prije je škola bila izvor većine informacija. Informacijama se treba mudro služiti jer toliko je zamki u koje možete upasti. Također, mislim da premalo čitate, knjiga je nezamjenjiva. Trebate imati svoje ja, svoj stav. Danas se sve podređuje vama, prije nije bilo tako. Sve ovisi o kućnom odgoju, kakvi ste kod kuće, takvi ste vjerojatno i u školi.

Poznajete li nas pojedinačno?

Znam vas po licima, ali ne znam imena. Evo, jedino mi je to žao, kao pedagoginja sam znala većinu učenika i po imenima. Uvijek sam znala što se sve događa u školi.

Škola sigurno pamti i neke teške trenutke. Što Vas je posebno pogodilo tijekom rata?

Pamtim vrijeme Domovinskog rata i česte uzbune tijekom nastave. Kad bi se oglasile sirene, svi smo išli u atomsko sklonište ispod škole. Tada sam još radila kao pedagoginja. Dobro se sjećam onoga dana kada su padali „zvončići“ na Zagreb. Svi su bili jako prestrašeni, ali škola je ipak radila. Jedanput su učenici po noći željeli zapaliti školu pa su susjedi pozvali policiju. Bilo je razbijenih stakala, a stariji su učenici znali doći pod utjecajem alkohola pa raditi nepodopštine i uništavati školu. Moram priznati da u zadnje vrijeme nema puno incidenata. Ipak, planiramo postaviti nadzorne kamere.

Što Vas najviše veseli u radu?

Iskreno, najviše me veseli osmijeh na dječjim licima.

Što mislite o Zdravstvenom odgoju?

Mislim da je prijeko potreban, uostalom, on se već provodio kroz satove biologije i prirode te satove razrednika. Za četvrti modul, koji je česta tema u medijima, mislim da je također potreban, ali važno je kako se profesor pripremi i kako vam iznese informacije.

U školi imamo zidne novine, ali zanima nas planirate li novine u papirnatom izdanju?
Voljela bih da škola ima svoje novine, koje bi izlazile svaka dva-tri mjeseca.

Zašto učenici više ne dežuraju na ulaznim vratima?
Po zakonu, dijete ne smijemo ostaviti da čuva ulaz škole. Kada se to još moglo, neki su se učenici protivili toj dužnosti. Mnogo sam sretnija što je sada na ulazu odrasla osoba, koja prati tko ulazi u školu i tko izlazi iz nje.

Bliži se 50. obljetnica osnutka naše škole, možete li nam opisati kako ste zamislili središnju proslavu? Kada i gdje će se održati?

Od početka ove školske godine teku pripreme za obilježavanje 50. godišnjice. Skupljamo materijale i uskoro ćemo urediti hodnike svime što nas podsjeća na to razdoblje i sve one koji su prošli kroz našu školu. Središnja svečanost planirana je za 25. travnja ove godine. Vaši učitelji marljivo spremaju pravo iznenađenje. Bit će pjesme, glume, plesa... Mjesto zbivanja je svakako naša škola, a o vremenskim uvjetima ovisi hoće li to biti unutarnji ili vanjski prostor. Jedan je od prijedloga bio da se svečanost održi na utvrdi Medvedgrad, ali smo zbog sigurnosnih razloga odustali od te zamisli.

Tko je sve pozvan na svečanu proslavu? Hoće li biti slavnih osoba?

Pozvani su svi bivši zaposlenici, učenici, roditelji, sadašnji zaposlenici, institucije, gradonačelnik Zagreba, ministar Željko Jovanović... Ne, neće biti slavnih osoba.

Hoće li nas snimati televizijske kamere?

Da, pozvali smo ih da dođu, ali ne vjerujem da ćemo biti na televiziji.

Kako mi učenici možemo pridonijeti obilježavanju 50. godišnjice? Što od nas očekujete?

Svakako možete biti još marljiviji u učenju, pomno pazite na vlastito ponašanje te poštivanje kućnog reda. Svi biste trebali naučiti školsku himnu, pomoći u uređivanju panoa te u svemu sudjelovati koliko je to moguće.